Zanimljivost koja bi se mogla okarakterizirati kao jedna od "primarnih dobiti" jest činjenica da je došlo do promjene na Aninom fizičkom tijelu nakon provedenog postupka otklanjanja implantata pronađenog na nozi. U nastavku se mogu vidjeti dvije snimke desne noge dan poslije druge seanse i četiri tjedna nakon toga. Što je pravi razlog zacjeljenja ove ranice koja je ustrajno iritirala i peckala Anu gotovo pet mjeseci i nije reagirala na standardnu terapiju, ne znam, i mislim da to nećemo moći sa sigurnošću ustvrditi. Činjenica jest da je ranica napokon zarasla, a neugodno peckanje i iritiranje od tada se više nije ponovilo.
Slika 1: Snimljeno dan nakon druge seanse
Slika 2: Snimljeno nakon četiri tjedna
(u međuvremenu nije korištena nikakva dodatna terapija)
Želio bih nešto reći i o "demontiranju scene". Kako bih bio koliko toliko siguran da ona nije bila jednostavno samo posljedica sugestije, obzirom da je osoba u promijenjenom stanju svijesti visoko sugestivna, pokušao sam u nekim drugim seansama ponoviti istu stvar. Po tome ispada da trganje scene nije moguće u slučajevima kada su u pitanju sadržaji za koje možemo reći da su zaista dio iskustva osobe, odnosno "trganje" tada nije moglo ukloniti scenu koju je osoba trenutno imala pred sobom.
Isto tako želio bi nešto reći po pitanju divno oslikane vizije naše budućnosti, gdje svi rade korisne poslove, gdje se osjeća duh zajedništva, a koja se pojavljivala Ani prvo u snovima, a onda i u regresiji. Nameće se pitanje koliko je sličnih "uvida" i "poruka" dobiveno u posljednje vrijeme, koji bi mogli poslužiti kao dobar anestetik i "namještanje vibracije" kod takvih osoba, što bi moglo potaknuti daljnje zahtijevanje za primanjem sličnih sadržaja, te betoniranje njihovih uvjerenja umjesto kritičkog sagledavanja i više opreza u daljnjem istraživanju.
Transkript snimke prve seanse
Vođeno: 04.12.2010., trajanje: 40 minuta
Prostorija i laboratorij |
|
Denis |
Sada kad nabrojim do tri, dozvoliti ćeš sebi da odeš u san u kojem ideš nešto raditi (odbrojavanje) Što se događa? |
Ana |
S kolegama sam u prostoriji ... to je velika prostorija, ogromna. Ne vidim gdje su joj krajevi, uopće, ali znam da nije tako velika kao da je nekakva hala, kao nekakav biro veliki s velikim stropom. |
Denis |
Kako je, je li dan, noć, je li osvijetljeno? |
Ana |
Osvijetljeno je, nema dana ili noći. |
Denis |
Obrati pažnju na to svjetlo, kako izgleda to svjetlo? Kako bi ga opisala? |
Ana |
Bijelo-plavo, bijelo, ali onako bijela koja nije žućkasta nego plava. |
Denis |
Dobro, pogledaj malo unaokolo. Kakav je pod? Po čemu hodate? |
Ana |
Pod je skroz ravan. |
Denis |
Možeš li osjetiti materijal, toplinu, hladnoću, od čega je? |
Ana |
Hladan je, hladno izgleda, nije mi hladno. |
Denis |
Ima neku boju? |
Ana |
Tamno, tamno sivo. |
Denis |
Što imaš na sebi? |
Ana |
Nekakvu normalnu odjeću ništa ... hlače i majica. |
Denis |
Obrati pažnju na svoje kolege, pogledaj poznaješ li koga tamo? Znaš li te ljude? |
Ana |
Ne. |
Denis |
Vidiš ih prvi put ili ste tu već neko vrijeme? |
Ana |
Da, oni su iz susjednih prostorija, sad smo se valjda svi našli zajedno. |
Denis |
Dobro, što se događa dalje? Što radite? |
Ana |
Gledamo rezultate na velikom platnu. |
Denis |
Na velikom platnu? |
Ana |
Ma nije platno, to je (uzdah) nekakvo prozirno staklo na kome se sve vidi. |
Denis |
Dobro. Dalje. |
Ana |
Rezultati su dobri, radili smo na nekakvom pokusu koji je ... uspio. |
Denis |
Jel' to neki sastanak, što se događa u stvari? |
Ana |
Pa mislim da smo to sad prvi put pustili u život i vidjeli da je dobro. |
Denis |
Što ste pustili prvi put u život? |
Ana |
(pauza) Napravili smo neku preinaku ... na nekom živom biću. |
Denis |
Možeš li ga opisati? |
Ana |
(duža pauza) Ja stalno mislim da je to čovjek, a nije. |
Denis |
U čemu je problem? |
Ana |
Ne vidim krupnu sliku. |
Denis |
Dobro, dok nabrojim do tri dozvoliti ćeš sebi da vidiš krupnu sliku tog bića (odbrojavanje) Sad vidiš krupnu sliku tog bića, kako biće izgleda? |
Ana |
(šaptom) Ne vidim ga. |
Denis |
Gdje se nalaziš? |