Ana

Doma sam u stanu.

Denis

Koja je godina?

Ana

2100 i ne znam koja.

Denis

Što se dogodilo da možeš mijenjati oblik?

Ana

Ja ga ne promijenim, ja samo vidim drugačije.

Denis

Opiši svoj stan tu gdje jesi sada. Kako to izgleda?

Ana

(pauza) Stan je veliki, velika dnevna soba ... sve je crno-bijelo ne znam zašto, mislim da ga nisam ja uređivala ovo mi se baš i ne sviđa. (pauza) Sam taj osjećaj dvije veličine ... dvije veličine mene.

Denis

Kakav je to osjećaj?

Ana

Čudan, ali nije neugodan.

Denis

Na koji je način čudan?

Ana

Čudan zato što ta druga veličina ... nije stalna ... nestabilna je.

Denis

O čemu to ovisi?

Ana

Kao ovisi o tome što radim.

Denis

Možeš li mi reći kad se ona mijenja, koji su to poslovi kad si u jednoj ili drugoj veličini?

Ana

Oni poslovi u laboratoriju su ... onda sam 2,5 [metra] ... kao po zadatku.

Denis

Čije zadatke izvršavaš?

Ana

(duža pauza) Zadatak ima cijela grupa napraviti nešto novo.

Denis

Tko zadaje zadatak?

Ana

Ne znam.

Denis

Kako dobivaš zadatak?

Ana

Na sastanku smo se dogovorili tko što treba napraviti. Ja imam jedan segment i nemam pojma što sve drugi moraju, niti me briga jer je ovo već dosta. (duža pauza) Kad sve bude gotovo, sve ćemo to sastaviti i krenuti.

Denis

Možeš li doći u trenutak kad ste u nekom sastavljanju, da vidiš što ste sastavili, da možeš vidjeti kako se tvoj dio uklapa u neku cjelinu na kojoj radi ta grupa?

Ana

(pauza) Radi se na čovjeku.

Denis

Kako to izgleda, taj rad?

Ana

Pa ja sam samo trebala promijeniti strukturu ... tu sekvencu samo predam dalje i to ide dalje. Ja nemam ništa s tim, nemam pojma kuda će oni sada dalje, tko će to sada dalje sastaviti.

Denis

Što dobivaš za svoj trud, da li se on na neki način nagrađuje?

Ana

Ne treba mi nagrada. Napravim dobro i super se osjećam.

Denis

Znači to je tvoj posao i nema nekog nagrađivanja.

Ana

(pauza) Ovaj je ispao najbolje.

Denis

Da li se nešto posebno radi kad se završi nešto s čime ste svi zadovoljni. Kako to ide dalje?

Ana

Dobije se novi zadatak.

Denis

Što radite u međuvremenu, da li se odmarate ili samo radite zadatak po zadatak?

Ana

Ovo je sve igra ... što će mi odmor. Tako sve funkcionira.

Denis

Dobro vrati se tom velikom tijelu dok radiš u laboratoriju. Možeš li doći pred stakleni zid u trenutku kada je dan, a ne noć da vidiš van kako to izgleda danju, a ne noću.

Ana

Ne vidi se baš puno, sve je sivo, svjetlo-sivo.

Denis

Što je to što vidiš vani, stvarno grad ili nešto drugo?

Ana

Grad je.

Denis

Kako se zoveš?

Ana

(duža pauza) Tara.

Denis

Što Tara voli osim što voli ispunjavati zadatke? Da li se s još nečim drugim igra osim tim zadacima?

Ana

Glazba.

Denis

Tara svira ili samo sluša?

Ana

Sluša.

Denis

Da li bi Tara imala što za poručiti Ani danas u 2010. godini?

Ana

(pauza) Da se opusti i uživa ... Da se ne boji.

Denis

Tara zna čega se Ana boji?

Ana

(pauza) Da.

Denis

Može li joj dati još kakav konkretan savjet?

Ana

Sve je samo igra.

Denis

Možemo li sada pozdraviti Taru?

Ana

Da.

Denis

Ima li Ana što poručiti Tari u budućnosti?

Ana

Neka čuva ET-ja od pokusa.

Denis

Ima li potrebe da Ana i dalje kroz snove dolazi do Tare i to proživljava?

Ana

Nema.

Denis

(odbrojavanje za povratak u uobičajeno stanje svijesti, završetak seanse)

Tara u laboratoriju

Denis

Gdje si sada?

Ana

U laboratoriju sam.

Denis

Je li dan ili noć?

Ana

Ne znam ovo je svjetlo umjetno.

Denis

Jesi li sama?

Ana

Jesam sama sam i prenosim neke papire s jedne strane na drugu u laboratoriju.

Denis

Dobro. Pogledaj svoje noge. Kakve su ti noge?

Ana

Čudne.

Denis

Opiši mi svoje noge.

Ana

Stopalo je veliko. Ne znam broj i nema ništa na njima.

Denis

Boja?

Ana

Zelena.

Denis

Dobro, dalje. Imaš prste? Kako to izgleda?

Ana

Malo imam, malo nemam. To je to. Ili prste ili isto tako nešto zeleno čudno. Imam u glavi jednu sliku sebe. Imam dugu smeđu kosu, kovrčavu, a onda u trenu više to nije to.

Denis

Kakve su ti ruke?

Ana

Ruke su zelene isto.

Denis

Možeš li osjetiti svoj miris?

Ana

Nema mirisa, nego nešto kao da je sluzavo, nekako čudno.

Denis

To sluzavo je gdje, po čemu?

Ana

Sluzavo je ... nisu ruke sluzave nego su nekako hladne. Na dodir su hladne.

Denis

Što radiš u svom laboratoriju? Što se dalje događa?

Ana

Ma pripremam se nešto proučavati pa zato slažem papire da mi to bude uredno, da mi ne smetaju.

Denis

Dobro. Vrti vrijeme malo naprijed da vidimo što će se dogoditi.

Nema budućnosti, Betty u sadašnjosti

Ana

(duga pauza) Ne mogu krenuti naprijed.

Denis

Idi malo unazad, od trenutka u kojem si bila pa da vidimo što će se javljati.

Ana

Uvlači me, kao da me usisava nešto, ... ima oblik kao da je truba, gore je, nešto je, ... ne znam u što me usisava u vrijeme u prostor, u nešto me usisava, ... postaje sve uže, ... nije lijepo ne znam kuda ću završiti. Kao na filmu, ali to više nisam ja. To je, ... kao da vidim nekoga tko se budi, ta osoba je ženska osoba koja je, ... kao da je to bio njezin san.

Denis

Dobro, dalje.

Ana

Živi u nekoj kući ... u nekom predgrađu gdje su sve kuće u nizu. Ja to mogu gledati izvana kao da je film. Ne znam gdje sam ja.

Denis

Ne znaš gdje si ti. Znači ti nisi ta žena?

Ana

Ne. (duboki uzdah)

Denis

Što se dalje događa?

Ana

Ona se budi, ustaje i ... očito joj je muž već otišao, vidim da je tamo netko ležao kraj nje. I djeca su negdje u kući, valjda.

Denis

Što ona radi?

Ana

Sprema doručak. U kuhinji je.