Takvi pokušaji omalovažavanja hipnoze, točnije hipnotičke pobude kao alata za postizanje promijenjenog stanja svijesti, nalikuju mi na ukazivanje da npr. kirurški nož nije adekvatan alat jer se njime može ubiti čovjeka. Što je potpuno točno, pitanje je samo u čijim se rukama nož našao i kako će ga ta osoba iskoristiti. Nadalje, dobiva se dojam da je u ovom slučaju stvoren čitav niz studija kako iskoristiti kirurški nož za ubijanje čovjeka, umjesto razmatranja kako s njime obaviti uspješan kirurški zahvat. Ovdje bi se mogli zapitati tko stvarno profitira omalovažavanjem rada u promijenjenom stanju svijesti i kome znanstvenici poput Clancy, Blackmore ili Lynn čine uslugu (ili na čijem su platnom spisku)? Podsjetiti ću ovdje na suptilnost dinamike Zloga i činjenice da se upravo u promijenjenom stanju svijesti mogu otkloniti neki utjecaji i posljedice njegova djelovanja?

U biti, ključni dokaz znanstvenog pobijanja ovakvih sadržaja trebao bi biti tzv. sindrom lažne memorije (engl. False Memory Syndrom, skraćeno FMS) koji se također spominje i prilikom opovrgavanja npr. ritualnog seksualnog zlostavljanja, PVO (poremećaj višestruke osobnosti) i drugih disocijacija, ili u programiranjima vladinih agencija. U stručnim krugovima, kad je riječ o ovoj pojavi, često se navodi eksperiment s implantiranjem lažnog sjećanja iz djetinjstva, gdje se iskoristio tipični američki stereotip "zdjele za punč" koju ispitana osoba izljeva na proslavi vjenčanja.9 Postavlja se pitanje zašto u eksperimentu nije sugerirano nešto sasvim neočekivano, kao npr. svat koji ima četiri ruke ili, recimo, taj isti punč koji ne stoji u staklenoj zdjeli nego se poslužuje iz bunara?

Isto tako, evidentno je da je došlo do inflacije novih pristupa i metodologija koje na ovaj ili onaj način ugrožavaju psihoterapeutsku struku (na čijem je glavnom oltaru i dalje Freud). Zar to nije jasan pokazatelj da se ista u zadnjih nešto više od stotinu godina nije uspjela isprofilirati kako bi mogla odgovoriti stvarnim potrebama Zapadnog čovjeka? Cijela stvar ponekad nalikuje na reakciju crkvenog vodstva pred navalom indicija da zemlja nije centar Svemira i da bi se mogla ipak vrtjeti oko nečeg drugoga. Tad je razumljivo bilo očekivati pojavljivanje raznih pravovjernika, koji su ustali u obranu svojih dogmi.

To se ovdje i dogodilo, pa su dr. S. O. Lilienfeld, dr. J. M. Lohr i prije spomenuti Lynn, ponudili koristeći liječnički žargon, svojih pet lijekova za liječenje bolesti, odnosno pseudoznanosti koja je zahvatila područje kliničke psihologije, tvrdeći da, ako se primijene, mogu pokazati učinkovitost u izlječenju:10

1. Svi programi obuke moraju uključivati formalnu obuku u vještinama kritičkog razmišljanja.
2. Područje kliničke psihologije mora se usredotočiti ne samo na eksperimentalno (empirijski) podržane metode već i na one koje su jasno lišene eksperimentalne podrške, a u smislu kreiranja liste psihoterapijskih metoda koje treba izbjegavati.
3. APA i druge udruge psihologa moraju igrati aktivniju ulogu u osiguranju da kontinuirano školovanje terapeuta bude utemeljeno na čvrstim znanstvenim dokazima.
4. APA i druge udruge psihologa moraju zauzeti vidljiviju ulogu u javnosti u borbi protiv pogrešnih tvrdnji u popularnoj štampi i drugdje (navode internet kao primjer) o psihoterapijskim i tehnikama procjenjivanja stanja.
5. Na kraju APA i druge udruge psihologa moraju biti spremne nametnuti jake sankcije onim terapeutima koji se uključuju u procjene i psihoterapeutske prakse koje nisu temeljene na prikladnoj znanosti ili onima koje su se pokazale kao potencijalno štetnim.

Što reći o ovakvoj humanističko-fundamentalističkoj recepturi i njihovom pozivanju i prozivanju viših instanci (APA i druge udruge) u borbi za obranu stavova koji su neodrživi i temelje se na tome da smo bezdušni biološki strojevi, čija su unutrašnja stanja (svjesnost) posljedica fiziološko-kemijskih reakcija u mozgu, a ne upravo obrnuto: da je to što pokušavaju mjeriti samo učinak svijesti na materiju od koje smo sazdani. Što u ovom slučaju znači pozivanje na "čvrste" dokaze "prikladne znanosti", kada je toj istoj znanosti prikladnije pozivati se na više instance, stvarati "crne liste", krenuti u križarski rat i kažnjavanje vještica, umjesto da razmotri mogućnost da "Zemlja nije centar Svemira".