Vrag je u detaljima – ova uzrečica dobiva sasvim osobito značenje kad je riječ o nastojanju da se prepoznaju simptomi nakačenosti. Tu je u mnogim slučajevima izuzetno važno obratiti pažnju na detalje, osobito danas kad nam se nudi gomila teoretskih i praktičnih obrazloženja određenih obrazaca ponašanja, od kojih su mnoga "oslobođena" suvišnih detalja koji se ne uklapaju u materijalističku (znanstvenu i političku) i "religijsku" propagandu.
Postavlja se pitanje na koji način javno progovoriti o mogućnosti postojanja nevidljivog i nedokučivog utjecaja, na što bi nas mogla uputiti npr. ovisnost o alkoholu, ako se istovremeno tom istom alkoholu pišu pjesme, racionalizira na svaki mogući način potreba za još jednom čašicom (tj. bocom, gdje volumen teži k 10 litara) i relativiziraju ili umanjuju razmjeri jada i bijede kojoj isti pridonosi. Zahvaljujući dosezima propagandne mašinerije u guranju npr. piva u svakodnevnicu (koja je eto zbog zaštite industrije morala postati prehrambeni proizvod) netko tko bi recimo pao s Marsa u Hrvatsku, mogao bi pomisliti da se zakoni pišu u pivovari ili da je pivska boca nezaobilazni rekvizit muškarca (posebno u vrijeme tzv. sportskih događanja). Kako možemo danas razmišljati o kompulzivnoj i prekomjernoj potrošnji kao nečemu problematičnom, kad je veliki dio medijskog prostora otkupljen od strane tzv. shopping "centara", koji žele po svaku cijenu promijeniti zakon gravitacije i primorati što više potrošača da gravitiraju onome što su oni odlučili da bude centar grada i potiču kupovinu brda nepotrepština, koje još prije desetak godina uopće nisu ni postojale niti su ikome nedostajale.
Ako se i govori o utjecajima vanjskih sila, klatno se lako pomakne u drugu krajnost pa priča ode do posjednuća koja su prikazana u nekim senzacionalističkim holivudskim uradcima kao što su "Istjerivač đavola" (The Exorcist, 1973.) ili "Egzorcizam Emily Rose" (The Exorcism of Emily Rose, 2005.). Na tome sve uglavnom i završava, uz ismijavanje ili omalovažavanje. To je donekle i razumljivo jer uz inflaciju "horror" filmova posljednjih desetljeća teško da itko može takve pojave uzeti za ozbiljno. Kada smo već kod vraga, a obzirom da vrag JEST u detaljima, onda bi možda bilo korisnije prisjetiti se filma "Đavolji odvjetnik" (The Devil's advocate, 1997.) koji na puno realniji način prikazuje suptilnu dinamiku Zloga, metode i posljedice njegovog djelovanja.
U analogiji između utjecaja entiteta na domaćina u spomenutim filmovima i računala, izgledalo bi kao da je u računalo upao vrlo maliciozan softver, napisan od vrlo dovitljive osobe, koja je itekako upoznata s hardverskom arhitekturom. Svojim izvršavanjem/ upadanjem može djelovati tako da npr. tvrdi disk počne zujati ili tako vibrirati da se trese čitavo računalo, i na kraju ga toliko opteretiti da zadimi i pregori. Takvo što se danas rijeko viđa u praksi (jer poradilo se na boljem dizajnu i zaštiti) i prisustvo malicioznog programa neće prouzročiti baš nikakve fizičke promjene na računalu, iako može ozbiljno oštetiti programsku jezgru (tzv. operativni sustav) ili korisničke podatke i u svom kontaktu s okolinom (preko mrežne infrastrukture) napraviti jako puno štete procesima na drugim računalima. Vlasnik takvog računala može nastaviti raditi danima i tjednima i ne znajući što se događa. Tek ako obrati pažnju na određene "detalje", kao što je ponavljanje neke sporadične greške, npr. da tipka Enter ne "hvata" svaki put, ili da kod odlaska na internet neke operacije mogu nešto duže trajati, može početi sumnjati da nešto nije u redu. Pokrene li odgovarajući tzv. antivirusni program, mogao bi svašta otkriti.
Treba znati da je riječ o puno suptilnijoj pojavi nego što nam propaganda želi sugerirati, a kao što će se moći vidjeti u nastavku, mnogi simptomi ukazuju na ono što moderna medicina smatra psihičkim poremećajima, od kojih su najzanimljiviji za daljnje proučavanje oni iz grupe tzv. "poremećaja osobnosti" (F60-F69 iz MKB-10) i prije spomenuti PVO (F44.81 iz MKB-10).
Kod razmatranja nekih simptoma nužno je naglasiti važnost obraćanja pažnje na njihov intenzitet i koliko dugo su prisutni, kako se ne bi dolazilo do preuranjenih zaključaka. Istovremeno, neki su toliko znakoviti da bi njihovo postojanje trebalo pokrenuti ozbiljno razmišljanje o provjeri postojanja nakačenosti i poduzimanju potrebnih koraka kako bi se od njih oslobodilo.
Kada bi manifestacije Zloga, čije su izravne ili neizravne posljedice i postojanje nakačenih entiteta, bile svedene samo na senzacionalne scene iz horror filmova, ne bi li živjeli u svijetu s manje sukoba na svim razinama, od kuhinjskih svađa do svjetskih ratova, u civilizaciji s manje stresa, boli i patnje, strahova, blatantnih primjera manipulacije, prevara (laži) i kontrole?