Clancy nema problema da nakon ovoga u daljnjem tekstu izjavi, kako ona ima nejasan uvid u hipnozu, ali je to izgleda ne brine, jer nalazi uporište u tome da je njezino stajalište sukladno s, ni manje ni više, nego Američkim liječničkim udruženjem (AMA) i Američkom psihijatrijskom udrugom (APA).3
Nadalje Clancy u nastavku tvrdi da postoje čvrsti dokazi, temeljeni na četiri desetljeća4 dugim istraživanjima, da je hipnoza loš način prizivanja sjećanja, pozivajući se na rad upravo vlastitog tima, ili da ponovimo – na rad osobe koja ima nejasan uvid u hipnozu.5
Evo još jedan primjer objašnjavanja ove problematike, ovaj put od zagovornice memetike. Članak dr. S. Blackmore nalazi se na portalu Skeptical Inquirer, a u kojem nam pokazuje svoju metodologiju ukazivanja na upitnost iskaza o otmicama.6 Članak na početku sugerira da "pod hipnozom" osobama mogu biti usađena (lažna) sjećanja. U nastavku opisuje kako je onda došla do (poželjnih) rezultata u svom istraživanju. Istraživanje je napravila na 350 djece iz dvije osnovne škole u Bristolu7 za što odmah mogu reći da je krajnje neetično obzirom na njihovu dob. S djecom je prvo napravila polusatni uvodni "razgovor" (ovo je vrlo važan dio za stjecanje povjerenja, a time i povećanja sugestivnosti koja je ionako vrlo visoka kod tako malene djece). Nakon toga je zatražila od djece da se opuste najbolje što mogu (ovo je hipnotička indukcija), a zatim im je čitala, sporo i jasno, priču "Jackie i vanzemaljci" o otmici djevojčice sa svim potrebnim detaljima (ovo je izravna sugestija ili u najboljem slučaju vođena imaginacija u promijenjenom stanju svijesti). Postupak je završila tako što je zatražila od njih da se "probude" (izlazak iz promijenjenog stanja svijesti) i da zapamte najbolje što mogu to što im je ispričala (ovo se zove posthipnotička sugestija).
Kako ovo protumačiti nego kao još jedan besramni primjer zloupotrebe hipnotičke indukcije za svoje (ili već nečije) potrebe? Blackmore objašnjava kako njeno istraživanje ništa ne dokazuje, ali želi upozoriti da bilo kakva ispitivanja, kao i upitnici na ovu temu nemaju značaja obzirom da njezin članak kritizira Roper Poll u SAD, po kojem je 3,7 milijuna amerikanaca imalo nekog kontakta s vanzemaljcima. Blackmore prešućuje da spomenuta ispitivanja nisu provođena isključivo na djeci koju je ona spremno zloupotrijebila za potrebe svoga istraživanja.
K. Perina u svom članu u Psychology Today o realnosti vanzemaljskih otmica, pored spominjanja Clancy i njezinih dostignuća navodi i rezultate dr. S. Lynn gdje kaže:
"U 1994-toj, u eksperimentu koji je simulirao hipnozu (što god to značilo, op. a.) psiholog Steven Jay Lynn pitao bi subjekte da zamisle da su vidjeli blještavo svjetlo i imali doživljaj izgubljenog vremena. 91% od onih koji su bili pripremljeni s pitanjima o NLO-ima izjavili su da su oni bili u interakciji s vanzemaljcima (alienima)"8
Za Perinu, kao ni Lynn, nije problem prihvatiti rezultate koji su sastavni dio neetičke prakse, kao ni one koji su dobiveni u nedefiniranom stanju svijesti. Ovo pobuđuje sumnju da su imali posla samo sa očekivanim/iznuđenim ego fantaziranjima ispitanika. Osoba koja je imala priliku doći do stvarnih podsvjesnih sadržaja lako će potvrditi nepredvidivost onoga što će se pojaviti, a što nadilazi ego fantaziranja. Takvi sadržaji će se pojaviti bez obzira svidjelo se to egu (i istraživaču) ili ne.
3 | ^Isto, usp. str. 72 |
4 | ^Ovo je jedna od standardno prihvaćenih propagandnih praksi kad se angažman svih koji su povezani s projektom ili imaju određenu ekspertizu navodi zbrojeno. Npr. ako tvrtka ili tim ima tri osobe koje znaju nešto o uzgoju glista od kojih dva člana to rade po 18 godina, a jedan 4, ovo se spominje kao 40-godišnje iskustvo u uzgoju glista. Pretpostavljam da ne treba posebno isticati koliko je etički navoditi 40 godina u biografiji posljednje osobe s najmanjim iskustvom. |
5 | ^Usp. Clancy, str 59. poziva se na S. A. Clancy, R. J. McNally, D. L. Schacter: Effects of guided imagery on memory distortion in women reporting recovered memories of childhood sexual, abuse, J Trauma Stress, 12.10.1999.(4), str. 559-569., viđeno: 08.02.2011. |
6 | ^S. Blackmore: Abduction by Aliens or Sleep Paralysis?, Skeptical Inquirer, Volume 22.3 May/June 1998., viđeno: 03.03.2011. |
7 | ^Sponzorirala fondacija Perrott-Warrick, najveći izvor financijske podrške za psihološka istraživanja i parapsihologiju u Britaniji. |
8 | ^K. Perina: Alien Abductions: The Real Deal?, 01.03.2003 – zadnja recenzija 10.11.2010., viđeno: 08.02.2011., moj prijevod i podebljanja |