Postupak je vođen u dva navrata, 04.12. i 25.12.2010. g. na Ani. Krenulo se tragom ponavljajućeg sna, koji ju je iscrpljivao na način da bi se nakon buđenja osjećala kao da je radila čitavu noć i da se uopće nije odmorila.
Iako je u prvoj seansi izgledalo da će regresija, koja je nalikovala na progresiju u 2178. godinu, dovesti do razrješenja Anine situacije, postojalo je dosta naznaka da nešto nije kako treba, što je i dovelo do slijedeće seanse. U prvoj seansi našla se u "prostoriji", a prvi opis "prostorije" bio je poprilično znakovit: bijelo-plavo osvjetljenje (hladno svjetlo), hladnoća, tamno sivi pod i nemogućnost određivanja veličine, što je povećavao osjećaj nepostojanja zidova. Ukratko, scena koja se često spominje kod vanzemaljskih otmica.
U nastavku Ana doznaje da je dio tima koji radi na višem cilju i da je njezin rad vezan za DNK, ne vidi "krupnu sliku", ali shvaća da su napravili preinaku na nekom živom biću, a njezin joj svjetonazor ne dozvoljava ni da pomisli da su radili na novom čovjeku! Pokušaj daljnjeg produbljivanja promijenjenog stanja svijesti dovodi na scenu lik koji joj nalikuje na biće iz Spielbergova filma (E.T.: The Extra-Terrestrial, 1982.). Ona ga tako i naziva, te ponovno pokušava odbaciti ideju da bi takav lik trebao imati ikakve veze s poslom kojim se bavi, iako joj on sam govori da je dio pokusa, ali Ana ima osjećaj da ga drugi ne vide. U nastavku vidimo da baš i ne izgleda kao ET (sudeći po tamnim očima, formatu glave i glatkoj koži), a Ana je puna simpatija prema njemu. Prilikom pokušaja dobivanja više informacija o mjestu događanja cijele radnje, doznajemo da Ana ima svoj laboratorij koji je prostorno određeniji od "prostorije" koja se pojavila na početku.
U jednom trenutku zaprepašteno konstatira da njezin oblik nije nužno ljudski i da ga može prema potrebi mijenjati između ljudskog i 2,5 m visokog bića koje izgleda kao gušter sa zelenim rukama i nogama, koje umjesto prstiju imaju kandže nalik gušterskim. Ime joj je Tara, a prema njezinom opisu "Ja ga ne promijenim, ja samo vidim drugačije", moguće je da se promjena oblika događa promjenom u svijesti, što mijenja njezino poimanje same sebe. Prema opisu mnoštva u metrou (podzemnoj željeznici), koji je dala tokom seanse, izgleda da ljudska bića istovremeno koegzistiraju zajedno sa onima koji su drugačiji i mogu mijenjati svoj oblik.
Tara i skupina kojoj navodno pripada rade na različitim zadacima, za to nisu posebno nagrađeni već se čini da je dovoljan (a moguće i ciljni) motiv emocija koja slijedi nakon dobro odrađenog posla, što bi iz sadašnje perspektive moglo izgledati kao plemenit i valjan cilj. Povrh toga, ta ista Tara (Ana u navodnoj budućnosti) zna da je sve to samo igra i da ostalo nije važno. Na kraju prve seanse, Tara se doima suosjećajnom i poručuje Ani da se ne mora ničega bojati, da se samo opusti jer je sve ionako igra. Ana očito dirnuta ovakvim razumijevanjem, poručuje Tari da čuvaju ET-a, koji je ostavio dojam tužnog i nezaštićenog lika.
Po završetku ove seanse pojavio mi se neki osjećaj nedorečenosti i nakon dodatne analize i razgovora s Anom sljedećeg dana, složili smo se u tvrdnji da nešto ipak nije kako treba i da možda ne bi trebalo sve uzeti zdravo za gotovo, već pokušati to još dodatno istražiti prvom prilikom, prije donošenja bilo kakvih zaključaka. Kako je vrijeme prolazilo tako sam bio sve uvjereniji da mora postojati još nešto i da bi trebalo na neki način pokušati vidjeti što je "iza scene". Sljedeća prilika za nastavak se ukazala nakon otprilike tri tjedna.
Druga seansa započela je pokušajem dolaska u laboratorij koristeći onaj isti san, i tzv. uspostavljanjem scene obraćanjem pažnje na Tarino tijelo. Odmah na početku pojavljuje se situacija da Tara ne može otići dalje u budućnost. Umjesto toga pojavilo se nešto što je na tragu prijenosa između našeg realiteta i nekog drugog, svojevrsni portal. U sljedećem trenutku Ana vidi drugu osobu koja se zove Betty, amerikanku, udanu s dvoje djece (što se ne može povezati sa stvarnom Aninom životnom situacijom) i za koju ne zna kako se tu pojavila, te pretpostavlja da bi to (s Tarom?) mogao biti i njezin san (u naknadnom razgovoru Ana mi je potvrdila kako je stvarno pomislila da je san o Tari u stvari Bettyin san). Anina zbunjenost se nastavlja povećavati, pa u jednom trenutku konstatira: "Sad sve izgleda kao da je poduplano. Isto to što je radila Tara samo je sad sve, ... samo u ljudskom obliku". Pratimo što Betty radi do trenutka kada će otići spavati i tad Ana pomisli da bi Betty mogla u snu ponovno ići raditi. Ovo vraća Anu ponovno u Tarin laboratorij, a za to je zaslužna ista "sila" koja ju je i spustila "dolje" kada joj se pojavila Betty. Pokušavam ponovo provjeriti autentičnost scene laboratorija, pri čemu doznajemo da je bila u 2178. godini.