Denis |
Ima kuhinja prozor? |
Ana |
Da, ima prozor. Vani se vidi vrt s travom. |
Denis |
Ima li po kuhinji kalendar? |
Ana |
Ne. Ali mi se čini da je sve nešto ... moglo bi biti ovo doba (sadašnje vrijeme op. a.). Sve izgleda normalno, ne znam. |
Denis |
Znaš li možda u kojem je to gradu ili državi? |
Ana |
Amerika je sigurno. |
Denis |
Aha, a ti si, gdje? Ti to gledaš? |
Ana |
Da, ja sam tu, ali me nema. |
Denis |
Dobro i što ti misliš dok to gledaš? |
Ana |
Kako je vjerojatno čudno to što joj se dogodilo, zapravo ona se samo probudila, a ne zna ... kad se probudila ne zna ništa o tome. Ona je sanjala. |
Denis |
Ta žena? |
Ana |
Da. |
Denis |
Kako se zove ta žena? |
Ana |
(duža pauza) Betty. |
Denis |
A ti gledaš Betty? Dobro idemo vidjeti dalje što će se događati s Betty. Što dalje radi? |
Ana |
Betty je sve spremila i sprema se sada da ode na posao. Ulazi u auto i vozi se prema gradu. ... Sad je gužva. Sad je već nervozna jer ima hrpu stvari za odraditi, a da to ... ne zna hoće li stići. Sad ima osjećaj da je već radila. ... To je taj osjećaj. Sad Betty ulazi u zgradu koja jako podsjeća na onu gdje Tara radi. |
Denis |
Što se dalje događa? |
Ana |
Sad sve izgleda kao da je poduplano. Isto to što je radila Tara samo je sad sve, ... samo u ljudskom obliku. Pozdravlja kolege, ulazi u svoj laboratorij. Radi, ... zove doma da vidi jesu li djeca krenula, je li sve ok. |
Denis |
Gdje si ti? |
Ana |
(duža pauza) Nemam pojma. |
Denis |
Dobro, idi naprijed s tom Betty da vidimo što će se dogoditi dalje. Što Betty dalje radi? |
Ana |
Sad je doma, nervozna, sve joj ide na živce, i muž i djeca, ne može skužiti uopće ... u stvari je nezadovoljna s poslom. Nezadovoljna je s time što radi i dosta joj je svega. (duža pauza) Ide spavati ... |
Denis |
Je li sama? |
Ana |
Ne, muž je pored, on već spava. |
Denis |
Dobro, dalje. |
Ana |
Ja nekako osjećam da će ona u snu opet raditi, a ona, ... ne znam je li ona što osjeća ili ne, ali ja imam osjećaj da će ona opet krenuti tamo. |
Denis |
Dobro pa idi dalje, da vidimo što će se događati. Je li zaspala Betty? |
Ana |
Da. Sad ide prema gore. |
Denis |
Tko ide prema gore? |
Ana |
Ona ista misao koja me je prije spuštala. (pauza) I sad sam opet u svom laboratoriju. |
Denis |
Koja je sada godina? |
Ana |
2170. Ja mislim, tako nešto. |
Denis |
Imaš li u uredu neki kompjuter ili neku napravu kao kompjuter? |
Ana |
Nešto slično nekadašnjem kompjuteru. |
Denis |
Pa približi se toj napravi, dođi do nje, pa mi opiši kako izgleda naprava. Na što ti to liči? |
Ana |
Naprava ima tipkovnicu ... koja je u ravnini plohe, gdje se može pokretom prsta napraviti sve, ne treba se posebno tipkati, a isto to se može raditi i na ekranu velikom, naprijed na kojem se to sve vidi. Pa onda radim ili na tipkovnici ispred ili na ekranu kad tamo želim nešto ali više volim rad na tipkovnici. |
Denis |
Dobro, otipkaj na tipkovnici koja je godina. |
Ana |
(pauza) 2178. |
Denis |
I ti si Tara? |
Ana |
Da. |
Demontiranje scene |
|
Denis |
Ok. Sada zamrzni tu sliku, zamrzni to gdje jesi, skroz je zamrzni, ... rasparaj tu scenu i vidi što je iza scene. Rasparaj tu scenu i idi iza scene i vidi što se javlja. (pauza) Rasparaj tu scenu kao da je od papira, plakat, rasparaj ga i vidi što je iza njega ... Što se javlja? |
Ana |
(promjena glasa) Neka čudna bića. |
Denis |
Opiši mi ta čudna bića. Koliko ih je? Gdje si sada? |
Ana |
Nekih 6-7 oko mene. Ja sam na nečemu, nije stol, ali nešto slično. Oni svi stoje oko mene i gledaju u mene. |
Denis |
Je li ti stojiš ili ležiš ili sjediš, što radiš? |
Ana |
Ja bi trebala ležati, ali pokušavam se dići. |
Denis |
Ti ležiš ne nečemu poput stola. Kakav je to stol? Možeš li ga vidjeti, ima boju? |
Ana |
Metalan je. |
Denis |
Na metalnom stolu ležiš, pokušavaš se dignuti. Koliko ih ima oko tebe? |
Ana |
Pet. |
Denis |
Pet. Kakvi su? Dobro ih pogledaj. |
Ana |
(pauza) Sivi su s velikom glavom. |
Denis |
Koje su veličine? |
Ana |
A ne znam, metar i pol, možda tako. |
Denis |
Kako se osjećaš dok ih gledaš? |
Ana |
(ljutito) Hoću se maknuti od njih. |
Denis |
Što se dalje događa? |
Ana |
(potreseno) Ništa oni samo promatraju mene, hoće kroz moje oči vidjeti što je to bilo. |
Denis |
Dobro. Možeš li pogledati oko sebe kako je? Možeš li još nešto vidjeti osim njih? Tu prostoriju ili taj prostor u kojem jesi. |
Ana |
Prostor je ogroman, ali čini mi se da se tamo isto nešto slično događa i drugima. |
Denis |
Ok, pa idi malo naprijed, još malo naprijed u toj sceni da vidimo što će se sljedeće javiti. |
Ana |
(pauza) Šalju mi poruku da se smirim. |
Denis |
Tko ti šalje poruku? |
Ana |
Ovi oko mene. |
Denis |
A ti nisi smirena? |
Ana |
Nisam bila smirena jer taj tren kad sam pocijepala sliku, odjednom sam ih vidjela i to je bila panika. |
Denis |
Dobro, pa možeš li vidjeti uopće što tu radiš, kako si tu uopće došla tu? |
Ana |
Pokušavam doznati od njih što hoće od mene. (pauza) Ovo je njima bio samo pokus, htjeli su valjda staviti neke misli u moju glavu da vide kako ću ja odreagirati. |
Denis |
Aha, znaš li koje su to misli? |
Ana |
To su bile misli vezane uz ovaj posao. To je bila samo proba. |
Denis |
Što se dalje događa? |
14.2. Slučaj Tara - regresija s demontiranjem lažnih sjećanja i skidanjem implantata
Slučaj Tara – regresija s demontiranjem lažnih sjećanja i skidanjem implantata
- Napisao/la Denis
- Kategorija: Mala studija
Stranica 11 od 15