Ana |
Čini se da je to njima dosta. Rekli su da je sve ok, da neće sad više ništa. |
Denis |
Ok, vrati se sad malo nazad prije trenutka dolaska na taj stol ... polako se vrati nazad ... što se događa, gdje si? |
Ana |
(duža pauza) Nema ničega. Da, nešto kao ... jako je svjetlo i ... vidim samo svoju siluetu u tome, kao da vidim sjenu, ali sjena stoji uspravno u tom svjetlu. |
Denis |
A ti si gdje? |
Ana |
Ja idem kroz to svjetlo i pored sebe vidim svoju sjenu koja je uspravna, nije ležeća što bi bilo normalno. |
Denis |
Zašto, zato što ti ležiš? |
Ana |
Stojim na podu, a sjena je pored mene. |
Denis |
To kao da si sa strane osvijetljena? U svjetlu si, kakve je boje svjetlo? |
Ana |
U svjetlu sam ne vidim izvor svjetla. Bijelo je, skroz je bijelo. |
Denis |
Dobro, idi sad malo naprijed da vidimo gdje će te to dovesti? |
Ana |
(duža pauza) Sada sam ušla unutra negdje, u neki hodnik i ovaj, ... ta grupa od njih pet je zadužena za mene kao da su znali da ću ja tamo doći i sad ... oni već znaju što trebaju napraviti. |
Denis |
Kako se ti osjećaš? Kako to tebi sve izgleda to gdje jesi sada? |
Ana |
Pa izgleda kao san, kao da nije stvarno. Ništa ne vidim, ništa čudno u tome, izgleda kao da su ... mislim nemam osjećaj da će mi netko nešto naškoditi, kao da su me dočekali. |
Denis |
Dobro, idi naprijed, još malo naprijed, što se javlja dalje? |
Ana |
Rekli su da hoće samo nešto probati i sad ... sam legla. |
Denis |
Gdje si, jesi u tom hodniku ili negdje drugdje? |
Ana |
Sad sam ušla u tu prostoriju i ... u nekakvoj sam bijeloj pamučnoj ... nešto, nije spavaćica ali nešto tako izgleda. |
Denis |
Je li te ona sjena prati? |
Ana |
Ne, ne. |
Denis |
Ona je nestala, dobro. |
Ana |
Ovo je drugačije osvijetljeno, malo je više sivo, malo tamnije je sve ... Rekli su da legnem i da će mi samo spojiti, da će mi pustiti nešto da čujem i da im ... javim kako to izgleda, kako mi se to čini. ... Ja sam rekla dobro. |
Denis |
Kako komunicirate? |
Ana |
Pa ja uglavnom ... imam potrebu odgovarati riječima, a oni ne, ... oni me pogledaju i onda znam ... Oni su mi ubacili te misli o Tari. (duža pauza) |
Denis |
Što se još događa osim što su ti ubacili misli o Tari? Gdje si sada? |
Ana |
Sad sam ponovno tamo ... sad više nemam tu sliku sad smo je ... sad znam što je to bilo. |
Denis |
Znači sad više nisi na stolu i tamo gdje snimaju? |
Ana |
Jesam naravno, sad kad sam se vratila nakon što sam ... skužila da je sve to bilo ... to mi se učinilo tako stvarno prije, oni su zadovoljni s tim rezultatom. |
Denis |
Kako se ti osjećaš? |
Ana |
(uzdah) Ja se osjećam bez veze. |
Denis |
Što bi htjela napraviti s tim osjećajem? |
Ana |
(uzdah) Ne znam, znam samo da se oni osjećaju onako kako sam se ja osjećala kad sam radila tamo u laboratoriju i kad smo napravili nešto kao dobro i uspjeli (iskustvo iz prethodne seanse op. a.) ... i to u biti nije bio moj osjećaj nego NJIHOV osjećaj koji su oni sad uzeli ... jer oni to ne bi znali ni mogli osjećati da nije bilo mene. Oni su jednostavno kradljivci. |
Denis |
Dobro, što ti o svemu tome misliš? |
Ana |
Da su kradljivci. |
Denis |
Želiš li nešto napraviti po tom pitanju? |
Ana |
(odrješito) Želim da se maknu od nas. |
Denis |
Aha, gdje si ti sad? |
Ana |
Ja sam još uvijek tamo i smišljam kako kad se vratim ... nastojat ću napraviti sve da mi više nikad to ne naprave. |
Denis |
Ti si rekla da kad pričaš s njima, oni te pogledaju i znaš što misle? |
Ana |
Pa da, znaju oni što ja sada osjećam. Okrenuli su se od mene. Više im nisam interesantna. |
Denis |
Koliko ih je? |
Ana |
Sva ekipa, sva petorica. Kreću dalje vide da je ... |
Denis |
Možeš li ih ti bilo što pitati? Imaš li uopće potrebu da ih nešto pitaš? |
Ana |
Ma nemam ih potrebu više vidjeti. |
Denis |
Ok, što želiš dalje? |
Ana |
Želim se nekako zaštiti od njih u budućnosti. |
Denis |
Što misliš da bi ti moglo pomoći u zaštiti od njih u budućnosti? |
Ana |
(uzdah) Ovo što sad znam je već puno. |
Denis |
Misliš li da bi na tom mjestu mogla doći do još nekih informacija, misliš da bi ti tako nešto moglo pomoći? |
Ana |
(duža pauza) Čini mi se da ... kad gledam kako oni komuniciraju, kako uzimaju misli i kako ... treba jednostavno naučiti kako mislima ih blokirati. To je jedini način. Naučiti njihov način komunikacije i blokirati ga. |
Denis |
Misliš znači da je njihov način komunikacije mislima važan, način na koji oni uopće ... to što ti rade? |
Ana |
Da, da. |
Denis |
Jesu li oni još tu ili su otišli? |
Ana |
Oni su tamo, okrenuli se nekim drugima i nastavili su dalje raditi, nisam im više interesantna. |
Denis |
Možeš li ti što napraviti? |
Ana |
(uzdah) Ja se mogu samo dići od tamo i ... |
Denis |
Dobro, pa napravi ono što bi željela u tom trenutku napraviti. |
Ana |
Došla sam do drugog stola gdje oni nešto rade, ali ja sad ne mogu pročitati njihove misli što rade toj osobi ... Napravili su takav krug da ne mogu ništa vidjeti. |
Denis |
Aha, kako znaš da je neka osoba na tom stolu? |
Ana |
Pa pretpostavljam ... Sad me izvode van. |
Denis |
Gdje su te izveli? Što je to vani? |
Ana |
Bijelo svjetlo. |
Denis |
Što se dalje događa? |
Nike na otoku Mohatma |
|
Ana |
(duža pauza) Mrak. |
Denis |
Idemo dalje. Gdje si sada? |
Ana |
(duža pauza) Sad sam na nekakvoj pješčanoj plaži pod vedrim nebom ... u noći. |
Denis |
Dobro, vidiš svoje noge? |
Ana |
Uhm. |
Denis |
Kako izgledaju tvoje noge? |
Ana |
(zadovoljno) Lijepo. |
Denis |
Jesi li žensko ili muško? |
Ana |
Žensko. |
14.2. Slučaj Tara - regresija s demontiranjem lažnih sjećanja i skidanjem implantata
Slučaj Tara – regresija s demontiranjem lažnih sjećanja i skidanjem implantata
- Napisao/la Denis
- Kategorija: Mala studija
Stranica 12 od 15