Ovdje postoji više stvari koje nisu tako opće poznate ali su standardni dio procedure prilikom stvaranja informacija koje postaju opće poznate: statistika uključuje procjenu vjerojatnosti (pa time i primjenjivosti ponuđenih rezultata) temeljenu na tzv. reprezentativnom uzorku (nikada na cjelini ili barem većini). Na takvom ispitnom uzorku se provode istraživanja kako bi se vidjelo u kojoj mjeri će se uklopiti u željeni rezultat koji je postavio sam istraživač. Takav željeni rezultat može biti jako obojen postojećim uvjerenjima istraživača ali isto tako može biti i svjesno manipuliran od naručioca istraživanja kako bi se dobilo "znanstveno pokriće" za ono što se želi ponuditi. Ovo dovodi do pitanja po kakvim i čijim se kriterijima/ standardima vrše istraživanja.3 Na kraju treba spomenuti i prešućivanje izuzetaka – rezultata koji, iako brojčano predstavljaju manjinu (dopušteno do 5% promatranog uzorka), ipak su tu i zahtijevaju određenu pažnju.4 Obrada izuzetaka nije zanimljiva naručitelju istraživanja, pa nije niti za očekivati da će istraživači zaintrigirani izuzecima imati na raspolaganju dodatno vrijeme i sredstva kako bi se posvetili njihovom daljnjem proučavanju.
Pored spomenutog, postoji još jedna zanimljivost, a to je povijest omalovažavanja statistički reprezentativnih podataka kada to vodećoj strani/struji nije u interesu iako ti isti nemaju nikakvih problema istovremeno ponuditi statistički manje reprezentativne rezultate u obrani svojih opće je poznato stavova.
Ako uzmemo u obzir spomenute manipulacije onda postaje razumljivije kako smo po nekim istraživanjima evoluirane životinje,5 napredni biološki roboti, bića bez slobodne volje, osobe koje zbog kemijskih poremećaja u mozgu mogu imati čudne ideje o "nevidljivim bićima" koja ih ometaju, da sve nestaje u smrtnom trenutku, itd. No ništa od gore navedenog nitko ne može niti u potpunosti potvrditi, niti opovrgnuti. Ovo isto vrijedi i za negaciju takvih izjava, pa ako ostanemo pri temi nevidljivih utjecaja, još uvijek ne postoji zadovoljavajuća praktički potvrđena teorija po kojoj bi se oni mogli opovrgnuti koliko god oni nekima bili neprihvatljivi i fantastični.
3 | ^Fanelli je ustvrdio da 91,5% psiholoških/psihijatrijskih istraživanja potvrđuju ono za čime se tragalo što je i do pet puta više nego u nekim drugim granama znanosti (npr. proučavanje svemira ili Zemlje). Ovakve rezultate argumentira činjenicom da se istraživači u granama "meke" znanosti manje suzdržavaju svojih svjesnih i nesvjesnih predrasuda (Usp. D. Fanelli: "Positive" Results Increase Down the Hierarchy of the Sciences, 07.04.2010., viđeno: 07.11.2011.). Isto tako u 2010. g. je grupa istraživača izvijestila o postojanju sustavne pristranosti u psihološkim studijama prema tzv. WEIRD skupini (kratica od "western, educated, industrialized, rich and democratic" ili u prijevodu "zapadnjačka, školovana, industrijalizirana, bogata i demokratska"). Iako bi se samo jedna osmina (12,5%) sveukupne populacije mogla svrstati pod WEIRD, od 60 do čak 90% psiholoških istraživanja provedeno je nad osobama iz upravo te skupine (Usp. J. Henrich, S. Heine & A. Norenzayan: The Weirdest People in the World?, 2010., viđeno: 07.11.2011.). |
4 | ^Pored navedenog prešućivanja, npr. u članku o zlouporabi statistike u engl. Wikipediji navode se još i pretjerana generalizacija, biranje pristranog uzorka, nespominjanje i krivo interpretiranje procijenjene greške, krive početne pretpostavke i uzročne povezanosti, pokušaj dobivanja početne pretpostavke kada ista ne postoji kopanjem (engl. data mining) po velikom broju podataka, izravna manipulacija rezultatima i prejudiciranje ponovljivosti rezultata (http://en.wikipedia.org/wiki/Misuse_of_statistics, viđeno: 17.11.2011.) |
5 | ^O tome što moderna znanost uključujući i psihologiju/psihijatriju misli o čovjeku na svoj način ukazuje slijedeći detalj: kada se provode istraživanja koja bi mogla biti potencijalno opasna za čovjeka onda se ona vrše na životinjama koje se stručno nazivaju nonhuman animals kako bi se jasno ukazalo da se ne izvode na životinji koja se naziva čovjek. Zanimljivo je i kako je današnja znanost zanemarila da je u korijenu engl. riječi animal latinsko animāle, srednji rod od animālis ili življenje od anima ili duša – upravo ona nematerijalna "supstanca" koja modernoj znanosti predstavlja tabu temu poput npr. pitanja smrti. |