Čini se da je sam Rowan u dobroj namjeri sistematizacije svega što je pronašao u literaturi vezanoj uz članove psihičke množine, u istu košaru ubacio i kruške i jabuke nazivajući ih istim imenom – podosobnosti (engl. Subpersonalities) (Rowan, 1990., 8).Rowan, J. (1990.), Subpersonalities - The People Inside Us, London, Routledge Nešto slično može se pronaći i u pisanjima Davida Lestera koji vjeruje i da se “reinkarnacijska sjećanja”, ali i posjednuća ili halucinacije mogu objasniti psihičkom množinom, a njihove članove naziva ‘podselfovima’ (engl. subselves) (Lester, 2007., 8).Lester, D. (2007.), A Subself Theory of Personality. U: Curr Psychol, 26: 1-15 Ako je to zaista tako, u slučaju “reinkarnacijskih sjećanja” postavlja se pitanje odakle podselfu takva sjećanja, odnosno odakle uopće podsebstvo s takvim sjećanjima? Posebice kada je isključena bilo kakva mogućnost da je to posljedica tzv. kriptomnezije ili ‘lažnih sjećanja’ (engl. False Memory Syndrome) za koje neki vjeruju da ih je moguće vrlo lako proizvesti.
* * *
Koncept množine još uvijek dopušta postojanje primarnog “ja” (osobnosti ili identiteta) za kojeg bi se moglo pretpostaviti da je najveći dio vremena prisutan na “pozornici svijesti” što je u skladu s već spomenutim egom. Nema razloga da to bude jedini mogući scenarij. Moglo bi se dogoditi da u stvari glavni glumac ne postoji i da je u ‘uobičajenoj svijesti’ stalno prisutna jedino svijest sama, odnosno pozornica, a sukladno Radnom modelu to je Um. Na pitanje “što je Um?” nemam zadovoljavajuć odgovor. Ako kažemo da ga se doživljava kao područje svijesti sačinjeno od skupine Pločica (koje možda upućuju na množinu), to nam još uvijek ne daje za pravo da Pločice poistovjetimo npr. s Gurđijevljevim mnoštvom “malih ja”.
Također nije uopće jasno jesu li svi članovi množine – pretpostavimo da svaki od njih smatra da ima svoje “ja”, štoviše da je ono jedino koje postoji i kojega se nešto pita – smješteni u Podsvjesnom području tzv. nesvjesnog ili ih ima i u Umu. Čak i ako ih nema u Umu, koriste informacije iz Uma i izgledaju kao da jesu u Umu, pa bi se moglo reći da djeluju kroz Um. Pretpostavku da najmanje jedan član (ego, ako tako možemo nazvati primarnu osobnost ili podidentitet) djeluje iz Uma, a da tamo nije nužno lociran, potvrđuje ego-Self osovina iz 3. poglavlja koju spominju neki Jungovi sljedbenici (npr. Edinger, 1982., 5).Edinger, E. F. (1982.), Ego and Archetype – Individuation and the Religious Function of the Psyche, New York, Penguin Books Isto tako, u Assagiolijevom ovalnom dijagramu i njegovim izvedenicama nalazi se ego-Više Ja osovina, u slučaju da Jungovo Jastvo (Self) ne odgovara Assagiolijevom Višem Ja.
Moglo bi se pretpostaviti da je ego kao primarno “ja” onaj koji većinu vremena drži stvari pod kontrolom. Evo što na to kaže Rebecca Nottingham:
“Čovjek je množina, a ne jednina. Ne postoji jedno kontrolirajuće ‘ja’ ili jedna volja. Svako ‘ja’ ima svoju malu privremenu volju koje nestane kad dominaciju preuzme sljedeće ‘ja’.” (Nottingham, 2012., 48)3Nottingham, R. (2012.), Četvrti Put i Ezoterijsko kršćanstvo – Uvod u učenje G. I. Gurđijeva, Zadar, D. Kotlar, vlastita naklada, dostupno na: http://www.oslobadjanje.com/cetvrti-put-i-ezoterijsko-krscanstvo.html
Ovo bi moglo zvučati posebno zbunjujuće i dezorijentirajuće za “ja” koje je ovo upravo pročitalo, pa nema razloga da ga barem na trenutak ne zamjeni ono “ja” koje je zaduženo za obrambene aktivnosti. Potvrda njegovog iskakanja na pozornicu jest emocionalna reakcija koja bi prije mogla biti uzrok nego posljedica njegova pojavljivanja. Ako ste uspjeli primijetiti bilo kakvu promjenu, postoji velika vjerojatnost da ste upravo svjedočili vlastitoj množini. Ako vam se to ranije nije dogodilo, možda je pravi trenutak da se zapitate: “Tko sam [zapravo] ja?” To je pitanje važno da bi se započelo ili nastavilo putovanje prema pravom Ja, Biću/duši, za koje smatram da je naša suština.
Porijeklo množine
Pretpostavljam da je s obzirom na sve dosad napisano dovoljno jasno da u području Podsvijesti možemo tražiti članove koji tvore psihičku množinu. U tom području pronašli smo i neke pojave koje vjerojatno utječu na njihovo ponašanje, pa čak i pojavljivanje.
Zasad ostaje neodgovoreno vrlo važno pitanje koje se vrlo rano pojavilo: nalazi li se u Podsvijesti doista sve ono što bi se tamo trebalo nalaziti prema onome do čega smo došli u našim razgovorima? U navođenju mogućnosti koje su mi do sada pale na pamet, iskoristit ću analogiju sadržaja tog dijela Astrala sa softverom. Riječ je o sljedećim konfiguracijama:
3 | ^Čovjek iz citata nema jedno “ja” i jednu volju zato što nije probuđen i osviješten (Gurđijevljev ‘čovjek-stroj’). To ne znači da se čovjek ne bi mogao psihološki razviti i dobiti jedno “ja” s pripadajućom mu voljom, Intelektom i osjećajima spomenutim u 4. poglavlju. |