Sfera, osim što označava geometrijski oblik (kuglu), u svakodnevnom govoru odavna se koristi za opisivanje određenog djelokruga aktivnosti. Tako znamo govoriti o sferi utjecaja, interesnoj sferi, znanstvenoj sferi itd. Iz nekog razloga ne koristimo neki drugi geometrijski oblik, pa tako ne poznajemo ni izraze kao što je interesna kocka, kvadrat utjecaja, znanstveni cilindar, itd1. Smatram da to nije slučajno i da bi to moglo imati dublji smisao od same činjenice da recimo nastanjujemo sferu zvanu planet Zemlja. Djeca u svojim prvim pokušajima crtanja ljudskog tijela isto prikazuju okruglo, kao krug iz kojega izviruju ekstemiteti (Edinger, 1982., 9Edinger, E. F. (1982.), Ego and Archetype – Individuation and the Religious Function of the Psyche, New York, Penguin Books). Sfera čini i osnovu Radnog modela ljudskog bića koji će biti opisan u nastavku.
Iako sam inicijalno namjeravao pokušati postaviti radni model ljudske psihe, od samog je početka istraživanja bilo jasno da to neće biti moguće bez prikaza cjelokupnog ljudskog bića. Zato je model koji nudim model ljudskog bića prožetog psihom pa odatle i podnaslov knjige. Psiha se u ovom modelu ne poistovjećuje s dušom, nego s čitavim psihičkim prostorom ili područjem koje je nerazdvojno povezano s dušom. “Sjedište” duše ili Bića kako ću je još nazivati u nastavku, odgovara središnjoj poziciji fizičkog tijela (solarni pleksus).
Isto tako, od samog je početka bilo jasno da prikaz ljudskog bića na takav, duševan, način ne može ostati unutar zemaljskih (prizemljenih) okvira te da postoji veza između Bića/duše i nekog drugog (ne)realiteta. Iz tog ću razloga u nastavku ponuditi nešto širu sliku u obliku Proširenog radnog modela (slika 12.) iz kojeg se donekle može naslutiti da smo ne samo duševna, već i Duhovna bića.
Dvije stvari ne bi trebalo smetnuti s uma: prvo, da karta terena nije i sam teren, pa to vrijedi i za ovaj Model. Drugo, da je Model postavljen na osnovi Natašinih viđenja i da bi njegovi određeni dijelovi ponajprije mogli imati simbolično ili alegorijsko značenje.
Slika 10: Početni model ljudskog bića, 1. radna verzija, (cc) D. Kotlar (slika je dostupna u boji na internetu)
Budući da je riječ o radnom modelu, on to nije samo s obzirom na slikovni prikaz, nego i s obzirom na korištene pojmove. Neki nalikuju (npr. nazivi tijela2) onima iz drugih pravaca i učenja, a ponuđeni su i neki novi u kontekstu opisivanja sfere psihe o čemu će biti riječi u narednim poglavljima.
Na slici 10. prikazan je početni model ljudskog bića kao odvojene individue sa svojom “sferom djelovanja” koja je, samo ilustracije radi, prikazana u promjeru od otprilike 10 metara (ona može biti znatno obimnija ovisno o trenutnoj percepciji3, zbog same suptilnosti tog tijela). Osnovu za Model čini niz “viđenja” u promijenjenom stanju svijesti do kojih se došlo postavljanjem pitanja, najprije u radu s Natašom, a kasnije su se ta “viđenja” do određene mjere potvrdila u istraživanju s još nekoliko osoba s kojima sam imao prilike raditi.
| 1 | ^Striktno govoreći, u nekim učenjima se može pronaći i “ravan” (engl. Plane) koja bi trebala sugerirati neograničenost (ili možda samo projekciju 3D sfere u 2D prostor). |
| 2 | ^Nazivi tijela nalikuju onima u nastavku spomenutog Steinera, s kojima se Nataša susrela u tekstovima Samuela Sagana koji je od Steinera preuzeo nazive tijela. |
| 3 | ^Ovdje spomenuta percepcija nema nikakve veze s nekim od pet fizičkih čula. Riječ je o “unutarnjem” viđenju pa bi možda bolji izraz bio nadosjetilna percepcija ili viđenje. Iako je Um tumači kao nešto nefizičko, ona može poprimiti prostorne dimenzije fizičkog realiteta. Znači li npr. spomenutih 10 metara unutarnjeg prostora samo 10 cm fizičkog prostora, pitanje je na koje trenutno nemam odgovor. |
