Ne znam može li se u slučaju onoga čega se ipak možemo prisjetiti s naporom iskoristiti Freudov koncept predsvjesnog (engl. Preconscious) koje bi se moglo nalaziti u Umu i označavati one segmente (Pločice) koje su, recimo, iz nekog razloga teže dostupne. Druga mogućnost jest da se takvi sadržaji ne nalaze u teško dostupnima ili recimo rijetko korištenim područjima Uma, već tik ispod njega (viđeno kao “Patina”, navedeno u sljedećem poglavlju).
Pristup pohranjenim sjećanjima, tj. proces prisjećanja mogao bi biti povezan i s trenutnim položajem Uma unutar Astralnog tijela što, u slučaju da položaj nije adekvatan, može dovesti do situacije kada kažemo “na vrhu mi je jezika.” To najčešće izgleda tako da što se više naprežemo, to su nam manje šanse da se željenog prisjetimo. U nekom drugom trenutku (što može biti nakon desetak minuta, ali i više sati) informacija nam se jednostavno pojavi u svijesti, vjerojatno zato što smo tada u drugačijem stanju svijesti. Ako su sjećanja do kojih možemo brzo doći u području Uma ili odmah ispod njega, može se pretpostaviti da cjelokupno tzv. nesvjesno predstavlja memorijski prostor nezamisliva kapaciteta, a o nekim spoznajama do kojih sam došao još će biti riječi u sljedećem poglavlju.
Craik i Lockhart (1972.)Craik, F. I. M. i Lockhart, R. S. (1972.), Levels of processing – A framework for memory research. U: Journal of Verbal Learning and Verbal Behavior, 11:671-684 stvorili su znanstvenu teoriju ‘razine procesiranja pamćenja’ (engl. Level of processing memory theory) koja je trebala objasniti bolje od Hebba na koji način pamtimo. Kod ove mi teorije pažnju privlači koncept razine kodiranja (engl. encoding levels) po kojem ispada da čim je dublja razina kodiranja, tim je sjećanje dugovječnije. Što dubina stvarno predstavlja u takvom modelu nije mi poznato, ali pretpostavljam da nema veze npr. s fizičkom dubinom unutar moždane kore. Dubina bi mogla biti povezana s prethodnim iskustvom na koje bi se novi (istovjetan?) sadržaj mogao nadovezati.
Tor Nørretranders kaže da bi postojeća sjećanja koja nisu prisutna u svijesti mogla utjecati na način upamćivanja (Nørretranders, 1999., 302).Nørretranders, T. (1999.), The User Illusion – Cutting Consciousness Down to Size, New York, Penguin Books Ako sam dobro razumio, to bi značilo da utjecaji iz tzv. nesvjesnog mogu uvjetovati proces pamćenja.
Je li to ipak sve? Pada mi na pamet da se lako mogu prisjetiti gdje sam bio i što sam radio kad su se dogodili napadi 11. rujna (9/11) kao “regionalno neutralan”, a ipak globalno sudbonosan događaj. Pitam se na koje prethodno iskustvo (barem u ovom životu!) bi se ovakvo nešto moglo nadovezati, da bih se mogao trenutno prisjetiti okolnosti. Do sada sam imao prilike doživjeti niz puno osobnijih drama koje su se mogle jedna na drugu nadovezati, a ipak mi za njihovo prisjećanje treba puno više napora nego u slučaju napada 9/11. Jesu li one osobnije drame “potisnute” u nedohvatljivi dio psihe jednostavno zato što su suviše bolne? Ovdje vrijedi i pitanje koliko bi emocionalna reakcija mogla utjecati na pamćenje događaja čijih se okolnosti možemo bez poteškoća prisjetiti?
Naknadno sam pronašao da spomenuto prisjećanje ima svoj naziv – fleš ili blic memorija (engl. Flashbulb memory) koja se definira kao detaljno prisjećanje konteksta u kojem je netko po prvi put čuo za neki značajan događaj (Finkenauer i sur., 1998., 516).Finkenauer, C. i sur. (1998.), Flashbulb memories and the underlying mechanisms of their formation: Toward an emotional-integrative model. U: Memory & Cognition, 26(3):516-531 Andrew Conway i sur. su istraživali ovu pojavu upravo u slučaju spomenutog događaja 9/11 i utvrdili da su ispitanici bez obzira na demografske razlike (spol, obrazovanje, mjesto stanovanja itd.) i vremenski odmak, imali natprosječno živa sjećanja na taj događaj, nešto što se ne može usporediti s onim što se smatra dugoročnim pamćenjem (LTM) (Conway, Skitka, Hemmerich i Kershaw, 2008.).Conway, A. R. A., Skitka, L. J., Hemmerich, J. A. i Kershaw, T. C. (2008.), Flashbulb Memory for 11 September 2001. U: Appl. Cognit. Psychol., objavljeno online na Wiley InterScience, doi: 10.1002/acp.1497
