Iako bi možda usporedba s računalnim mišem iz prethodnog transkripta mogla biti suviše banalna, smatram da ona u osnovi ukazuje na praktičnost organizacije koja postoji na fizičkoj razini ne bi li se učinkovitije pratilo ono što se događa na nefizičkoj. Neku radnju možemo izvršiti lijevom, a neku desnom tipkom. Mehanički gledano, tipke su iste, pitanje je softvera kako će ih koristiti. Zanimljivo je da kognitivni znanstvenici koji rado koriste model računala ne spominju tu fleksibilnost softverskog pridruživanja funkcije hardveru.

Vratimo li se na živog čovjeka, postoje barem dva primjera koji lijepo govore kako funkcionalna podijeljenost ili tzv. lateralizacija moždanih funkcija (engl. lateralization of brain functions) nije fiksna. Prvi su primjer ljevoruke osobe (oko 10-13% ukupne populacije) kod kojih uvriježeno vjerovanje o podjeli funkcija ne vrijedi. Neurološki gledano, ljevaci pokazuju znatno manju lateralizaciju nego dešnjaci (npr. Knecht i sur., 2000.).Knecht, S. i sur. (2000.), Handedness and hemispheric language dominance in healthy humans. U: Brain, 123: 2512-2518 Drugi, puno dramatičniji primjer jest hemisferoktomija (uklanjanje čitave jedne polutke mozga), nakon koje osoba možda neće ostati bez funkcija (osobito ako se zahvat napravi u ranoj dobi) koje inače pripadaju uklonjenoj polutci (Choi, 2008.),Choi, C. Q. (2008.), Do You Need Only Half Your Brain? U: Scientific American, 298(3):104-104 npr. ne treba prestati govoriti jer joj je uklonjena lijeva polutka.

Slika 22: MRI snimka nedostatka desne hemisfere (© nepoznat)

Zanimljiv je i slučaj desetogodišnje djevojčice kojoj nije napravljena hemisferoktomija, već je rođena bez cijele desne polutke (slika 22.). Lars Muckli koji je radio na tom slučaju, rekao je da je djevojčica psihološki potpuno funkcionalna, uspješna u školi i da je savladala vožnju biciklom i koturaljkama (Muckli, Naumerd i Singer, 2009., 13035).Muckli, L., Naumerd, M. J. i Singer, W. (2009.), Bilateral visual field maps in a patient with only one hemisphere. U: PNAS 106 (31):13034-13039, www.pnas.org/cgi/doi/10.1073/pnas.0809688106 Djevojčica, čini se, nema baš nikakvih problema zbog toga što njezin “miš ima samo jednu tipku”42. Ako ništa drugo, reći nekome da mu “fali daska u glavi” više se ne bi trebalo smatrati uvredom, a Tallisov bi bullshit detektor vrijedilo “nadograditi” tako da postane senzibiliziran i na priče o “lijevom” i “desnom” mozgu.

Još ponešto o Umu

Prema onome što smo dosad saznali, Um (ili ono što se naziva svjesnim umom) nije nešto što stanuje u mozgu. Mozak je praktično i brzo sučelje (engl. interface), ali ne i jedino. U analogiji s računalom, mozak bi se mogao smatrati mišem koji omogućuje najbrži pristup određenim sadržajima (npr. za razliku od tipkovnice koja omogućuje nešto drugačiji pristup)43. Pored toga, vidjeli smo da je Um sferičan te da je sastavni dio veće sfere Astralnog tijela unutar kojega može, po potrebi, zauzimati različite pozicije. Ovdje se postavlja pitanje – tko određuje takve potrebe? Izgleda to vrlo često čini upravo Um sâm (u kombinaciji sa sadržajima koji se nalaze ispod njega, a o čemu će još biti govora u sljedećem poglavlju).

Um nije homogen, već je, čini se, sastavljen od velikog broja segmenata koje je Nataša vidjela kao strukturu Pločica, naziv koji ću i u nastavku koristiti za označavanje segmentiranosti Uma. Ovdje su se postavila sljedeća pitanja: kakva je njihova povezanost s umnim aktivnostima, što one sadrže, je li njihov broj stalan i od čega su napravljene?