Pojavljivanje ega/selfa

U 6. je poglavlju u dijelu o podidentitetima iznesena pretpostavka o njihovom stvaranju. Ponovit ću ovdje nešto drugačije napisanu radnu pretpostavku pojavljivanja ega/selfa ili primarnog (pod)identiteta uzimajući u obzir sljedeće:

  • u Astralnom tijelu čovjeka postoji posebno područje koje ima potencijal da se u njemu stvori Um;
  • iza Heureka-učinka stoji povezivanje dvaju sadržaja u Umu;
  • pojavljivanje podidentiteta povezano je s određenom traumom i
  • Kalupi bi trebali predstavljati pomoćna sredstva za funkcioniranje Bića/duše u ovom realitetu.

Od trenutka utjelovljenja, Biće/duša prikuplja doživljaje o tijelu i onome što ga okružuje i oni se polako sakupljaju u posebnom dijelu Astrala u kojem će se kasnije stvoriti i Um. U tom razdoblju Biće/duša doživljava traumu zbog ogromne razlike između realiteta iz kojeg dolazi i ovoga u kojem se našla. Zbog toga bira jedan od Kalupa koji je sam po sebi bezličan te koji pojednostavljuje sakupljanje i “procesiranje” određenih informacija i doživljaja. U području Uma se uslijed prolaska vremena u interakciji s drugim ljudima pojavljuju informacije koje će postati osnova za koncept osobnog imena i zamjenice “ja”, kao i svega onoga što je izrečeno u vezi s izgledom i djelovanjem fizičkog tijela (vozila). Beba u tom razdoblju koristi svoje ime i zamjenicu “ja” na jednak način kao što to čini i s nizom drugih usvojenih pojmova o vanjskim objektima. Kako vrijeme odmiče u “prostoru” Kalupa sve “opipljivija” postaje forma svijesti, ono što će postati primarni podidentitet.

Ostaje još ‘Aha-trenutak’ kada će po prvi put doći do spajanja dvaju sadržaja iz Uma: pojma “ja” i “mene” kao svijesti o tijelu. Tome spajanju kod kojeg je “ja” koje je izrekla beba u prvom primjeru dobilo “tijelo” i prestalo sebe doživljavati kao “plišanu igračku” u drugom primjeru desetogodišnjaka, vjerojatno je prethodilo još nekoliko ‘Aha!” koji su omogućili da se koncept “ja” spoji s primarnim podidentitetom koji se počeo formirati, kao i to da se različiti koncepti o tijelu mogu spojiti s “mene”. Tko je zaslužan za to spajanje – Biće/duša ili primarni podidentitet? U dosadašnjem istraživanju nismo došli do odgovora na to pitanje, ali ‘heureka-učinak’ bi se mogao okarakterizirati kao nešto što je došlo iz “dubine duše” ili što odrasli ego/self zaključuje – “ni od kud”, odnosno iz njemu nedohvatljivog tzv. nesvjesnog. Taj je trenutak povijesni i kao takav će ga Biće/duša zapisati u Um. Zapisat će da je to “ja” zaduženo za održavanje tijela i posrednik između ovog realiteta i Bića. Nadasve romantično, ili?

Ego/self će u budućnosti sve upućeno tijelu (pohvale i kritike usmjerene na izgled i ponašanje) doživljavati vrlo osobno. Isto tako moglo bi se reći da ta osobnost ima na raspolaganju već uspostavljene kontrolne kanale (s povratnim spregama) za upravljanje “svojim” tijelom.

Uvjetovanje i gubitak autentičnosti

John Welwood koji nastoji integrirati zapadnjačku i istočnjačku (u prvom redu budističku) psihologiju kaže da se obje u velikom dijelu mogu složiti o prirodi identiteta ega: vide ga kao tvorevinu, stvorenu snagom uvjetovanja (Welwood, 2002., 40).Welwood, J. (2002.), Toward a Psychology of Awakening – Buddhism, Psychotherapy and the Path of Personal and Spiritual Transformation, Boston, Shambala Publications, Inc. Njegova primarna funkcija dobro je opisana terminom “osobnost za preživljavanje” (engl. survival personality) (Firman i Russel, 1994., 18)Firman, J. i Russel, A. (1994.), Opening to the Inner Child – Recovering Authentic Personality, dostupno na: http://www.psychosynthesispaloalto.com/pdfs/OpenInnerChild.pdf, viđeno: 03.05.2014. za koju autori kažu da joj je osnovni zadatak preživjeti prvobitno ranjavanje (engl. primal wounding) koje opisuju na sljedeći način:

“Prvobitno ranjavanje posljedica je narušavanja osjećaja sebstva osobe, što se najbolje očituje kod fizičkog zlostavljanja, seksualnog uznemirivanja i emocionalnog iscrpljivanja.” (Firman i Gila, 2002., 27, moj prijevod)

Firman, J. i Gila, A. (2002.), Psychosynthesis – A Psychology of the Spirit, NY, SUNY Press

 

“Primal wounding results from violations of a person’s sense of self, as seen most vividly in physical mistreatment, sexual molestation, and emotional battering.”

Nažalost, cijena koju po putu plaćamo zbog ovakve zaštite u suštini je neizreciva, a može se svesti na samo dvije riječi – gubitak autentičnosti. U kojoj će mjeri doći do gubitka autentičnosti individualna je stvar, na što nas podsjećaju one bebe za koje bi se moglo reći da se ne predaju tako lako. Riječima Donalda Winnicotta:

Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .