Ipak, postoji jedna druga, sasvim realna pojava koja može imati poguban učinak na znanost i time na cjelokupno društvo u kojem je se identificira kao pokretačku snagu napretka i “održivog razvoja”. Pojava koja bi trebala podsjetiti znanstvenu zajednicu, ali i ostatak društva koji u znanstvenicima vidi bogove, da su i znanstvenici samo ljudi od “krvi i mesa”. Riječ je o nedozvoljenim radnjama poput fabrikacije (izmišljanja podataka i pozitivnih primjera), falsifikacije (namjernog namještanja ili krivotvorenja podataka ili rezultata26) i plagijarizma (nedozvoljenog korištenja tuđih radova27), kao i neetičnom ponašanju prema ljudima i životinjama na kojima se vrše istraživanja. Ukratko, sve ono što se na engleskom naziva scientific misconduct, a što bi se moglo prevesti kao znanstvena obmana ili prevara.

Riječ je o sveprisutnoj pojavi i vjerojatno puno raširenijoj u visoko razvijenim zemljama, upravo zato što je tamo tržišna utakmica najoštrija, s najvećim ulozima. Izvještaj o ovoj pojavi u skandinavskoj regiji govori kako u Norveškoj 22 % ispitanika iz redova medicinske znanosti tvrdi da znaju za ozbiljne propuste, njih 3 % zna za falsificiranje ili namještanje rezultata, dok je čak njih 9 % sudjelovalo u jednom ili u više slučajeva prevare (Nylenna, Andersen, Dahlquist, Sarvas i Aakvaag, 1999.). Nylenna, M., Andersen, D., Dahlquist, G., Sarvas, M. i Aakvaag, A. (1999.), Handling of scientific dishonesty in the Nordic countries. U: The Lancet, 354:11-16Sve ovo otkriveno je zahvaljujući posebnim komisijama koje vode brigu o znanstvenoj profesionalnosti. Što bi tek bilo da komisije ne postoje i što je sa svim onim slučajevima koje komisije nisu i neće otkriti?

Daniele Fanelli kaže da je nepravilnosti teško dokazati čak i kad se otkriju zato što optuženi znanstvenici mogu tvrditi da su učinili nenamjernu pogrešku. U završetku svog izvješća navodi da je učestalost ove pojave mnogo veća nego što bi se iz svih prethodnih studija dalo pretpostaviti, iznoseći brojku od 2 % onih koji su varali (svaki pedeseti) i 34 % onih koji su priznali da su se bavili upitnim radnjama (svaki treći). Najviše prevara ima u kliničkim, farmakološkim i medicinskim istraživanjima (Fanelli, 2009., 10).Fanelli, D. (2009.), How Many Scientists Fabricate and Falsify Research? A Systematic Review and Meta-Analysis of Survey Data. U: PLoS ONE, 4(5): e5738, doi:10.1371/journal.pone.0005738

Bilo bi naivno očekivati da danas, uz svu automatizaciju i informatičku podršku mjerenjima i obradama rezultata, netko jednostavno neće obrisati neželjene rezultate ili ih “uljepšati” kako bi se krajnji rezultat istraživanja učinio atraktivnijim. Za to je potrebno samo nekoliko poteza mišem, baš kao i u slučaju današnje mogućnosti trenutnog pristupa tisućama tuđih radova koji se mogu zloupotrijebiti.

Još je teža situacija kada politička retorika koristi falsificirane znanstvene podatke, kao što je to bio slučaj s tzv. “globalnim zatopljenjem, kao civilizacijski izazvanom problemu”28. Unatoč tome što je ta teorija doživjela kolaps za vrijeme Kopenhaške konferencije (12/2009. god.) i dalje je vrlo živa u političkoj propagandi onih koji od nje namjeravaju nastaviti profitirati.

Jesu li ovakve pojave medijski popraćene? Kada i jesu, onda se prijestupnike prikazuje kao “nekoliko trulih jabuka” (Fanelli, 2009., 1).Fanelli, D. (2009.), How Many Scientists Fabricate and Falsify Research? A Systematic Review and Meta-Analysis of Survey Data. U: PLoS ONE, 4(5): e5738, doi:10.1371/journal.pone.0005738 Pridavanje prevelike pažnje takvim pojavama moglo bi ugroziti i neke druge, “više” interese, one vojne, industrijske, farmaceutske, pa moguća zataškavanja radi “nacionalne sigurnosti” ili “nacionalnih interesa” postaju sasvim razumljiva.

Kada obrana od kritičkih osvrta na znanost postane emocionalnija, vrlo se često pribjegava podsjećanju na napredak ostvaren zahvaljujući znanosti koji je prema materijalističkim kriterijima superioran onome postignutom u par milenija predznanstvenog vremena. Nažalost, ne može se jednako često čuti koliko je malo ljudi u tom razdoblju bilo pismeno ili se uopće smjelo baviti istraživanjima. Ako su crkvena represija i “jednoumlje” bili osnovni razlozi takvom stanju, treba vidjeti što će sve materijalistička represija i jednoumlje koje se sustavno provodi kroz obvezno usmjereno obrazovanje napraviti novim istraživačima.

26 ^Uključuje i međusobno “fantomsko” referiranje tako da se kao autori radova pojavljuju osobe koje ih uopće nisu napisale, a što im donosi bodove i tako olakšava zadržavanje statusa znanstvenika.
27 ^Ovdje ne treba zaboraviti slučajeve zloupotrebe od strane onih koji drže i profesorsku katedru te prešućuju autorstvo studenata i njihovo sudjelovanje u projektima.
28 ^Kod razmišljanja o ovom “ljudski izazvanom problemu” svakako bi trebalo uzeti u obzir činjenicu da je porast temperature zabilježen na svim planetima Sunčevog sustava, zbog čega neki smatraju da mu je pravi uzrok Sunce (Than, 2007.).Than, K. (2007.), Sun Blamed for Warming of Earth and Other Worlds, 12.03.2007., http://www.livescience.com/1349-sun-blamed-warming-earth-worlds.html, viđeno: 28.07.2012.
Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .