Nova “revolucija” kao da je već započela i moguće ju je prepoznati primjerice među onim glasnicima New Age pokreta koji žele demontirati razum. Njihova nježna revolucija “ljubavi i svjetla” trebala bi ukazati na duhovne potencijale ljudskog bića, ali po cijenu negiranja zdravog razuma. Ona uključuje i nekritičko slanje svjetla i ljubavi prema “zlu” koje za njih u stvari ne postoji jer ga tumače samo kao “nedostatak svjetla”, kao prazninu koju su pozvani popuniti svojim djelovanjem. Smatram da je odbacivanje zla patološki (u užem smislu) iracionalno/nerazumno.

S obzirom na bizarnost onoga što mnogi od njih nude (po “duhovitim” cijenama), uklanjanje kritičkog faktora čini se nužnim preduvjetom za prihvaćanje takvih ponuda. Ovo bi ponovno moglo imati kobne posljedice i produžiti agoniju čovječanstva jer takve ponude vrve pogrešnim znanjem10, navodnim “vječnim i svetim istinama”. Naime, svjesni um, koliko god ga smatrali nerazvijenim, naša je trenutna “snaga” i zaštita koju ne bi valjalo odbaciti ako uzmemo u obzir razinu zavidne duhovne infantilnosti. Svi oni pokušaji marginalizacije svjesnog uma, umjesto njegovog stavljanja u službu vlastite duhovnosti (duše), dobro ukazuju na stvarne namjere donosilaca “novog doba” (i poretka). Ovo također još jednom stvara odličnu priliku za manifestaciju “bezdušno-bezumnog” slučaja. Hoće li možda ovoga puta on imati zastrašujuće učinke na nevidljivom planu, baš kao što su svjetski ratovi imali na vidljivom, doznat ćemo kad napustimo ovaj realitet, a možda i prije toga.

* * *

Na kraju se preostaje upitati tko je zapravo na vrhu? Jesu li visoki crkveni dužnosnici koji, ne samo da su znali, nego su organizirali i odobravali (ponekad blagoslovom npr. ratnog brodovlja, a u novije vrijeme topovskih cijevi) strahovita stradanja ljudskog roda bili samo bezumni? Isto tako, jesu li današnji bankarski, industrijski (uključujući naftnu, farmaceutsku i vojnu industriju), politički i znanstveni dužnosnici samo bezdušni s obzirom na to da stvari nerazumno guraju do krajnjih granica, režući granu na kojoj sjede i ne odustajući od svojih financijskih, korporacijskih, vojnih, političkih i znanstvenih agendi – jer je “to sve samo posao”? Ponovno bih napomenuo da koristim provizorne pojmove koji bi trebali ukazati na marginalizaciju racionalnog i duševnog/duhovnoga. Ako u slučaju prvog vrhovništva možemo ustvrditi da je bezdušno, kao i u slučaju drugog da je bezumno, postavlja se pitanje je li na vrhu sve ovo vrijeme došlo do ikakve suštinske promjene i tko to tamo sjedi?

Znanstveni okvir bezdušja

U nastavku ću se kritički osvrnuti na neke značajke, kao i na središnju dogmu znanstvenog sustava vrijednosti (ili, ako hoćete, ateističke religije11) koji je započeo u “doba razuma” (prosvjetiteljstvu). Zašto takav osvrt samo na znanost, a ne i na “Old age” ili New Age religije? Zato što je svećenstvo “Old agea”, barem na Zapadu, izgubilo vodeću ulogu u manipuliranju, indoktriniranju i programiranju, a njihovi su vjeronauci postali fakultativni i morali su prepustiti mjesto onim znanstvenima. New Age je, s druge strane, postao toliko ozbiljan fenomen da bi zahtijevao opširno elaboriranje. Njegova osnovna značajka jest pseudoznanstveni i pseudoreligijski12 sinkretizam i mogao bi biti ozbiljan kandidat za novu “duhovnu/religijsku” predvodnicu, Novi poredak u “novom dobu”. Možda bi ga se čak moglo iskoristiti za dokazivanje da “ljubav i svjetlo”, kojima se newageri nekritički razbacuju, ne čine razliku i ne “pomažu”13.