Ako materija i prirodni zakoni predstavljaju jedinu stvarnost, onda je sve što se u kozmičkom satnom mehanizmu događa "božansko", odnosno "zakonito", jer nema ničega što bi se moglo dogoditi izvan zakona prirode/karme. Ako čovjek ima mogućnost nešto napraviti, ili ako ga pogodi nesreća, to nije slučajnost, nego jasno određeno djelovanje karme. Ako je netko bogat i ima moć određivati pravac u kojem će svijet ići ili odlučivati o životu i smrti drugih ljudi, to je određeno zakonom karme. Ako je netko siromašan i umire od gladi ili ga se iskorištava, ni to nije slučajnost. Takav čovjek je "sam sebi kriv". Loša karma. Peh. "That's life."
Tako glasi logika negativnog deizma kad se dosljedno promisli. Što god se dogodilo ili bi se moglo dogoditi je "u redu", naime unutar kozmičkog reda prirodnih zakona. Oni koji vjeruju u ovu ideologiju sigurni su da sve što čine odgovara prirodnim zakonima, a time i "Bogu". "Ako ovo što činimo ne bi odgovaralo zakonima, ne bi ni bili u mogućnosti to činiti, jer ništa se ne događa izvan zakona; činjenica da činimo, pokazatelj je da je to zakonito." Zakoni su neumoljivi, nemilosrdni. Tko bolje poznaje pravila, ima bolju poziciju; slično kao u šahu ili borbi odvjetnika. Tko bolje igra taj i pobjeđuje. Život se vidi kao igra, a global players su oni koji na temelju pretpostavke o karmi i dobrih poznavanja zakona, igraju bolje. Oni sebe vide kao opravdane pobjednike. Deist ništa više ne prezire od "lošeg gubitnika", naime, onog koji loše igra i poslije sebi dopušta kritizirati pobjednika.
Je li ova slika svijeta ispravna?
Intuitivno osjećamo da nešto ne može biti točno u ovoj argumentaciji. Ovaj svjetonazor je vrlo raširen, posebno u inovativnoj znanosti i u područjima tajne politike i visokih financija. U ezoteriji su također popularni opisi "Boga" koji tvrde da ništa nije pogrešno, ništa nije dobro i zlo itd. To je negativni deizam, u svakom slučaju već u ezoterijskoj formi negativnog monizma.
Deizam kao filozofija svjetovnih loža
Deizam kaže da je Bog "Univerzum" (= ukupnost materije). Ako je svjetlost ukupnost sve sjene, onda je ona tek apstraktni princip kojeg začinje sjena. To znači da se sjena smatra istinskom stvarnošću. Za deizam ne postoji natprirodni Bog koji se može otkriti i ukazati se unutar svog stvaranja. Kako je već spomenuto, predstavnici deizma ne priznaju natprirodnu religiju. Za njih postoji samo "prirodna" religija, a što je "prirodno" odlučuju oni sami, svojom logikom i zdravim razumom. Drukčiji izraz za ovakvu vrstu "prirodne religije" je humanizam, što nije ništa drugo nego svjetovna etika. Što je "etično" odlučuju sami deisti svojim "racionalizmom".
"Prirodna" religija, koja je na jednostran način konstruirana samo logikom vodi materijalističkom razumijevanju cjelovitosti. Takav pogled na svijet zvuči sveobuhvatno, ali upravo to zamagli ljudima moć razlikovanja: sve je dio iste jedinstvene stvarnosti i ništa se ne smije isključiti, pa ni Sotona.
"Poštovanje koje pripada Graditelju proteže se na cijelo njegovo stvaranje, također i na Sotonu kao stvorenje koje je dio univerzalne stvarnosti."
Ovaj citat, koji otkriva daljnje posljedice deizma, potječe iz knjige Via col vento nel Vaticano (Prohujalo s vihorom u Vatikanu). Objavila ju je anonimna grupa vatikanskih prelata koji sebe nazivaju "I Millenari". U Italiji je 1999. bila bestseler i prevedena je na mnoge jezike. "I Millenari" su željeli pred milijunskom publikom ukazati na nepravilnosti u vlastitoj crkvi. Tu se, među ostalim, spominje kako su masonski duhovnjaci prodrli do najviših vatikanskih razina:
"Masonerija je pod utjecajem deizma i racionalizma, i religiozna je na svoj način. Ona zagovara postojanje Velikog Graditelja Univerzuma kojeg svaki pripadnik reda može nazvati po vlastitom nahođenju. Postoji samo taj Graditelj koji je stvorio svu postojeću stvarnost Univerzuma. [... jedno] vjerovanje koje se sa svojim zakonima i molitvama obraća velikoj univerzalnoj stvarnosti i nju veliča. [...] Za slobodnomisleće masone jedan dio te stvarnosti pripada Sotoni, stoga se on ne može isključiti. Poštovanje koje pripada Graditelju proteže se na cijelo njegovo stvaranje, također i na Sotonu kao stvorenje koje je dio univerzalne stvarnosti."