Neutralnost se definira u odnosu na dualnost, naime kao njezina "negacija" ili "odsutnost". U svakom slučaju, neutralnost je stepenica s koje se može krenuti u dva suprotna pravca. Ona može značiti vrata koja vode u istinsku duhovnost, ili može biti izvor energije koju čovjek crpi da bi u nekoj igri moći djelovao, što je više moguće, neovisno i cool. Težnja k ovom obliku neutralnosti i "suvereniteta" je tobožnji "zalet u nirvanu", gdje su takve osobe naoružane duhovnim tajnim oružjem kakvo njihovi konkurenti nemaju. Je li to razlog što mnogi top-menadžeri privatno upražnjavaju "kontemplaciju" i "budističku meditaciju"?
Danas mnogi ljudi osjećaju da život obuhvaća mnogo više od fizikalnih razina postojanja. Neki udarac – smrtni slučaj, srčani udar, nesreća, poseban susret, paranormalni doživljaji – čine pukotine na debelom velu uobičajene slike svijeta. Čovjek zapadne civilizacije teško da je pripremljen na takve krize, a u isto vrijeme više nema povjerenja u tradicionalne religije, te je budizam za mnoge oslobađajuća "Nova zemlja" koja je otvorena u svim pravcima.
Deizam: Apsolutizacija "prirodnih zakona"
Negativno usmjereni materijalistički holizam tvrdi: "Svjetlost je ukupnost svih sjena; kad prepoznaš ukupnost i jedinstvo tame, ti si u svjetlosti."
Ova formulacija zvuči prostodušno, ali ona stavlja težište na neistinitu stranu poluistine, što vodi deizmu. Deizam ("bogizam", od lat. deus, "Bog") ne mora nužno biti samo negativno usmjeren. Primjerice, slobodni zidari, predstavljajući sebe, kažu da su kršćani i vjeruju u Boga, i to u deističkoj formi. U svrhu filozofske diferencijacije ovaj će pojam biti korišten u negativnoj izvedenici. Pozitivni oblik deizma je panteizam.
U deističkoj slici svijeta Bog je ...
... apstraktni univerzalni princip stvaranja;
... simbolični prapočetak (Tvorac, Graditelj) Kozmosa;
... samoorganizirana dinamika materije.
Bog je Univerzum, materijalno jedinstvo;
Bog je energija.
U deizmu je Bog ograničen na materiju i gleda se kao simbol za cjelovitost materije. Univerzum je "materijalno jedinstvo" sa svim fizikalnim, (kvantno)mehaničkim i finomaterijalnim zakonima koji leže u temelju samoorganizacije materije.
Ako je Bog samo apstraktni princip stvaranja, onda je On simboličan naziv za djelovanje prirodnih zakona, a ono je, kako ga prepoznaje znanstveni naturalizam, mehaničko i neumoljivo. Oslanjajući se na već citiranu izjavu, može se reći: "Univerzum je Bog, a iza Univerzuma ne djeluje nikakav plan, namjera, dobro i zlo, ništa osim slijepe, nemilosrdne ravnodušnosti."
Simbolični Arhitekt ili Graditelj Univerzuma nije svjesni, a posebno ne živući i milosrdni Bog. Tako je čovjek ostavljen sam sebi i ne može se obratiti nijednom Bogu. Želja za obraćanjem Bogu je, u "naprednom" deizmu, viđena kao slabost.
Ponekad se deistički Bog uspoređuje s urarom koji napravi sat, navije ga i pusti da radi bez daljnjeg uplitanja. Na isti način je Bog totalitet materije sa svojom unutarnjom fizikalnom dinamikom, i stoga ne mogu postojati natprirodni događaji, čuda, ili božanska otkrivenja; ne postoji natprirodna, nego samo "prirodna" religija, naime, ona koju čovjek sam stvara logikom i zdravim razumom (= humanizam).4
Sa stajališta deizma, "stvarnost" je ukupnost materije sa svim mehaničkim, "neumoljivim" zakonima. Bog je tek samoorganizirani materijalni mehanizam koji slijedi fizikalne i metafizičke zakone. Ovo se posebno odnosi na fizikalni zakon akcije i reakcije, koji na metafizičkoj razini odgovara zakonu karme. "Što god se događa, događa se prema prirodnim zakonima, prije svega prema zakonu karme."5
4 | ^Humanizam: kulturni i filozofski pokret koji se protivi dogmatizmu crkve potičući racionalizam; postao je temelj moderne znanosti i obrazovanja. U pozitivnoj varijanti, humanizam naglašava slobodnu volju i samoodgovornost svakog čovjeka, i njegovo pravo da ostvari vezu s Bogom neovisno o institucijama. U negativnoj varijanti, čini čovjeka mjerom svih stvari; samo ono što se racionalno spoznaje priznaje se kao stvarnost; čovjek je svoj vlastiti gospodar, jer "ne postoji Bog izvan mene". |
5 | ^Način na koji deizam i ostali metafizičko-materijalistički svjetonazori govore o karmi proizlazi iz jednostranog razumijevanja. Odakle potječe ta jednostranost i kakvo je prvobitno razumijevanje karme, prikazat će se u sljedećim poglavljima. |