Materijalizam: Život je produkt materije
Prva mogućnost definiranja stvarnosti iz perspektive tame zagovara: "Svjetlost je ono što se percipira kao tama; tama stvara samu sebe; ne postoji ništa osim tame".
Ovaj svjetonazor je danas vrlo raširen. Filozofski se naziva materijalizam: vjerovanje da je pojavna materija jedina stvarnost; anorganske tvari i organska živa bića – sve je produkt materije; svijest je učinak mozga; ne postoji ništa što se ne bi moglo objasniti materijom.
Ovoj kategoriji pripada, zapravo, sva školska mudrost ("znanost") sadašnjeg vremena. Na čovjeka se gleda kao na materijalno biće, produkt materijalne evolucije, dakle kao evolviranu životinju. U klasičnoj psihologiji je odbačeno sve što ne odgovara materijalističkom učenju, prije svega reinkarnacija i postojanje finosupstancijalnog tijela, da se ne spominje postojanje besmrtne duše. Psihologija koja bi trebala biti "znanost duše", pretvorila se u istraživanje ponašanja i usko surađuje s psihijatrijom i farmaceutskom industrijom. Bavi se sve više i djecom, jer se i djeca "ponašaju neprilagođeno" i označavaju se kao hiperaktivna ili s poremećenom koncentracijom, te im se pružaju tretmani kemikalijama kao što je Ritalin. (Naravno, kao i drugdje, i ovdje postoje stručnjaci koji su izuzeci i ne slijede nekritički duh vremena.)
Temelj ovog svjetonazora je vrsta znanosti koja samo materijalno smatra stvarnim. Njezina ispovijed vjere glasi: "Na početku bijaše materija. Ne postoji ništa osim materije, sve je materija. Sve iz nje postaje i u njoj opstaje. Materija nikad nije bila tako vrela kao na početku, a ohladila se tijekom vremena. Zatim su na Zemlji iz anorganske pratvari, slučajnim kombiniranjem, nastale prve organske aminokiseline i proteinske strukture. Iz njih su nastale prve organske strukture (bakterije, jednostanični organizmi, alge), a iz njih su se razvile sve biljke i životinje. U ogranku sisavaca nastali su primati, a iz njih na kraju i sam čovjek."
Materijalistička teorija evolucije sadrži mnoge nemoguće, dijelom i apsurdne pretpostavke. Bliže razmatranje slabih točaka ove teorije slijedi u 10. poglavlju: "Darvinizam, kreacionizam i vedska geneza". U 2. poglavlju nije riječ o kritici teorije evolucije, već o otkrivanju što ona zagovara i što ona stvarno – dosljedno formulirana – znači.
Antropološki scenarij sa životinjskim precima i primitivnim pračovjekom je danas raširen, te mnogi moderno obrazovani ljudi nisu ni svjesni što time vjeruju, pa to treba jasno reći, naime: Tko god vjeruje u primate i životinje kao ljudsku prošlost, vjeruje u materijalističku teoriju evolucije i s njom sjedinjenu tvrdnju da je život nastao iz materije.
Isto materijalističko vjerovanje preuzeli su i oni koji tvrde da se skok od primitivnog pračovjeka do modernog homo sapiensa nije dogodio slučajno, već kroz "višu" intervenciju, naime tako što su u sivo, davno vrijeme na Zemlju sletjeli vanzemaljci i tada pračovjeka, koji je nalik životinji, genetski reprogramirali. Dakle, današnji čovjek nije samo evolvirana, već i "genetski manipulirana" životinja!2
Temelj svih teorija o životinjskom podrijetlu čovjeka je nedokazana tvrdnja da organska biostruktura već predstavlja živo biće (tijelo = živo biće, smrt tijela = smrt živog bića). Vjeruje se da svijest nastaje u mozgu i – preneseno na antropologiju – pračovjek je dosegnuo svijest o samom sebi kada je njegov mozak razvio određenu veličinu i kompleksnost.
U istraživanje mozga i svijesti danas javne institucije investiraju mnogo novca. Jedan takav primjer prezentirao je švicarski Sontags Zeitung (14.03.2004.): "Uhvatiti 'Ja' – Ciriški istraživači magnetskom stimulacijom žele otkriti područja mozga za svijest o sebi", glasi naslov u rubrici Znanje. Transkranijalnom magnetskom stimulacijom (TMS) paralizirana su određena područja mozga, da bi se pronašlo u kojem se dijelu nalazi "Ja". Grafičkim prikazom mozga ubrzo je dan odgovor: "Ovdje sjedi 'Ja': 'sebstvo' se nalazi u tjemenu."
Čemu služe ova istraživanja, u članku otkriva neuropsiholog nadležan za eksperimente: "TMS-om možemo, primjerice, osjetljivost neke osobe manipulirati izvana i tako izmijeniti 'Ja' perspektivu", – naravno, samo u terapeutske svrhe, primjerice protiv depresije.
Ne samo da se "Ja" nalazi u tjemenom dijelu mozga, nego i "Bog", odnosno vjera da Bog postoji. U stvarnosti, kako vjeruju mnogi znanstvenici, Bog ne postoji, već ga je čovjek samo izmislio. "Određeni dio mozga već je pod sumnjom kao 'sjedište Boga'", javlja Der Spiegel u uvodnom članku Izmišljeni Bog – kako nastaje vjera, 18.05.2002. U tom članku se postavlja pitanje što čovjeka tjera da "strastveno vjeruje u nestvarno". Po tom pitanju danas čovjek dobiva "podršku istraživača mozga koji u pletivu sivih stanica žele pronaći podrijetlo religije". Premda različite, religije i šamanističke tradicije diljem svijeta jesu "izraz jednog istog biološkog fenomena", naime funkcije dijela mozga koji također izaziva bolesti kao što su ludilo i epilepsija. Vjerovalo se da će "trijumfalnim" pohodom "tehnike" razum pobijediti sva "religiozna praznovjerja", ali ta je nada iznevjerena. "U samim univerzitetima, utočištima znanstvenog razuma, cvijeta iracionalnost: u anketi među američkim znanstvenicima njih skoro 40% izjasnilo se da vjeruju u Boga koji usliša molitve; isto toliko ih se raduje vječnom životu". Spremnost na religiozno vjerovanje je "neizbrisivi element ljudske prirode", kako kaže ugledni harvardski biolog Edward Wilson, utemeljitelj sociobiologije.
2 | ^Zagovornici ove teorije su Erich von Däniken i Zecharia Sitchin. |