Dok su neki filozofi baveći se ovim pitanjem govorili umjereno (Platon) ili radikalno (Descartes) o dualizmu duše i tijela, odgovor materijalizma glasi da dualizam nije pitanje, jer se sve može objasniti materijalnim. U sadašnjici se iz takvog stava izvode zaključci koji imaju nesagledive posljedice. Vodeći neurolozi, a s njima i mnogi predstavnici prirodnih znanosti, "sve više su sigurni da slobodna volja nije ništa drugo do iluzija, a 'Ja' tek puka, možda korisna konstrukcija". (citat iz spomenutog članka u Der Spiegelu, "Izmišljeni Bog").

Prema ovom mišljenju čovjek je tijelo, što znači da je čovjek bioračunalo s psihofizičkim refleksima kojima reagira na senzorne impulse, a ti refleksi i reakcije (određeni psihofizičkom struktu­rom!) nekad se pogrešno smatraju "slobodnom voljom". Jezivo rečeno: čovjek je samo jedan živi leš. Kad umre, onda je mrtvi leš. (Naravno, točno je da su mnogi refleksi i reakcije određeni psihičkim i fizičkim datostima. Ali svijest i slobodna volja ne smiju se reducirati na te strukture.)

Podsjetimo se još jednom što ovakva gledišta konkretno znače. Ako su duh i svijest popratni učinci ljudskog mozga, onda je slobodna volja samo "iluzija", jer postoji samo u mozgu. Ova materijalistička teorija tvrdi da je čovjek životinja koja živi u iluziji da posjeduje "Ja"! Još "gore": čovjek je životinja koja zbog evolucije svog mozga pogrešno vjeruje da je više od životinje. To se očituje u iracionalnosti "religije" koja se mora označiti najvećom spletkom, najvećom ludošću mozga; pogledajte inkviziciju, vjerske ratove, fanatizam itd. Stoga je cilj znanosti dokazati "neuronsko podrijetlo religije" da bi ljude priveli zdravom razumu. Sociobiolog prof. E. Wilson je to izrekao sljedećim riječima:

"Konačni cilj znanstvenog naturalizma bit će postignut kada mu uspije tradicionalnu religiju, kao svog glavnog konkurenta, objasniti kao potpuno materijalni fenomen."3

Što materijalistički svjetonazor zagovara u svojoj biti, otkriva prof. Richard Dawkins, jedan od vodećih evolucijskih biologa današnjice, u njemačkom Focusu (br. 52/1996):

"Univerzum kojeg promatramo ima točno takve osobine s kakvima se računa ako iza njega ne stoji nikakav plan, namjera, dobro ili zlo; ništa osim slijepe, nemilosrdne ravnodušnosti."

Drugim riječima: Budući da je materija jedina stvarnost, a Univerzum je (sa svim živim bićima) slučajno nastao iz materije, naš život nema plana niti cilja, a u stvarnosti ne postoje ni dobro ni zlo. Jedini određujući čimbenik našeg postojanja je "slijepa, nemilosrdna ravnodušnost" prirodnih zakona kojima je sve podređeno, pa tako i način funk­cio­ni­ra­nja ljudskog mozga koji stvara iluziju "slobodne volje".

Nema slobodne volje, nema Boga, nema života nakon smrti: određeni ljudi smatraju da je ovo nesentimentalna, najviša istina, koju u njezinoj nemilosrdnoj (i neutješnoj) biti mogu shvatiti samo "pro­svi­jet­ljeni".

Ako je materijalistička slika svijeta točna, onda takva mišljenja odgovaraju stvarnosti, a sve ostalo bilo bi sentimentalno fantaziranje o smislenosti u jednom besmislenom svijetu. Ako su sve zamisli o finosupstancijalnim energijama, nevidljivim bićima i božanskim dimenzijama života samo halucinacije mozga, onda bi svi ljudi koji govore o nadosjetilnim iskustvima, po definiciji, patili od "ludila", odnosno pogrešne funkcije mozga. Takvim mučenicima potrebna je terapija!

U velikom dijelu Zemlje građani koji su pokazivali religijske ili ezoterijske sklonosti doživljavali su grozne represije. Oni koji nisu vjerovali u materijalizam, odnosno marksizam, proglašeni su bo­les­ni­ma, te tako dijagnosticirani uhićeni su i odvezeni u konc-logore ili duševne bolnice, gdje je dio njih poslužio za pokuse na ljudima koji su služili modernoj "neurologiji" i "sociobiologiji".

Negativno usmjeren, materijalizam vodi suzbijanju svih ne­ma­te­rija­lis­ti­čkih pogleda na svijet, jednostranoj znanosti i ne­sav­jes­nom mentalitetu ("Ne postoji dobro i zlo"), koji se u međuvremenu u svijetu očitovao iskorištavanjem, nasiljem i uništavanjem.