"Millenari", očigledno, nisu masoni. Poglavlju iz kojeg ovaj citat potječe dali su naslov Dim Sotone u Vatikanu. Gore navedeno plediranje za Sotonu kao dijela "univerzalne stvarnosti" i koji je čašćen kao Bog, potječe – prema navodu "Millenara" – od vodećih predstavnika Crkve. Ako je ovaj pogled na svijet točan, čovjek bi se morao zapitati što je Isus mislio kada je rekao "Odlazi Sotono!". Sa spomenutom fi­lo­zof­skom prividnom logikom negativni deizam otkriva kako on "veliku univerzalnu stvarnost" izjednačuje s cjelinom materije i promatra sva bića kao produkt neutralne materije. Kada bi bilo tako, Sotona bi morala biti poštovana kao i sve drugo, inače čovjek ne bi bio "cjelovit". Slični pogledi postoje u nekim strujama budizma i moderne ezoterije.

Postavlja se pitanje: Je li stvarnost tek "univerzalna", odnosno materijalna? Deizam je – u filozofskom smislu – materijalistički, iako "cjelovito-materijalistički". Oni koji kažu: "Univerzum je Bog", trebali bi se zapitati žele li skupa s takvim Bogom slaviti i Sotonu, jer deistički Bog je "velika univerzalna stvarnost" koja ništa ne isključuje ...

Sažetak

• Zemlja se nalazi u graničnom području između svjetova svjetlosti i svjetova tame, stoga utjecaji s obje strane istovremeno djeluju na ljude, što svakom čovjeku donosi izazov odluke. Inkarnacija na Zemlji je od odlučujućeg značaja za daljnji razvoj svake individue.
• Dijabolično ima dva lica: Previše i Premalo. Oba su odstupanje od božanske ravnoteže i razlozi zapadanja ljudi u raskol i neprijateljstvo.
• Tko je u rezonanciji s dijaboličnim duhom vremena sadašnjice, zapada u jednostrano poimanje, odnosno nepoimanje stvarnosti. Taj "pra­po­dije­ljeni" način gledanja podliježe krajnostima "Previše" i "Premalo", te može voditi samo poluistinama koje odvajaju čovjeka od prvobitne ravnoteže "zlatnog srednjeg puta".
• Svaki svjetonazor vraća se na pitanja stvarnosti, što znači da postoji i nešto što nije stvarnost. Od pomoći je simbolika svjetlosti i sjene koja jasno pokazuje međuodnos stvarnosti (apsolutnog) i neapsolutne stvarnosti (relativnog). Tko se nalazi u tami, svjetlost može definirati samo kroz tamu, pri čemu se prava suština svjetlosti nikad ne može prepoznati.
• U svijetu dvojstva (dualnosti) načelno postoje samo dva različita usmjerenja svijesti – Bogu posvećena i od Boga odvraćena, slično kao što na stepenicama čovjek može ići ili naviše ili naniže. Svaki svjetonazor usporediv je s jednom stepenicom i može zaživjeti na pozitivan ili negativan način.
• Materijalizam: svjetonazor koji tvrdi da sve potječe iz materije i može se objasniti djelovanjima materijalnih zakona. U pozitivnom us­mje­re­nju izražava se kao etični, od religijske pristranosti slobodan način života, a u negativnoj kao egocentrični, antireligiozni način života koji vodi destruktivnosti.
• Rafinirani oblik materijalizma definira "stvarnost" ili "Boga" kao ukupnost materijalnih energija, sa svim prirodnim zakonima koji u njima djeluju, pri čemu se fizikalni zakoni na neka područja života mogu primijeniti metafizički. Ova materijalističko-cjelovita slika svijeta izražava se u pozitivnoj usmjerenosti kao panteizam ("Bog kao ukupnost stvaranja"), a u negativnoj kao deizam ("Bog kao ukupnost energija"). Konkretan primjer holizma, u njegovim različitim iz­ve­de­ni­ca­ma, jest budizam.
• Kada se Bog vidi samo kao energija, znači da zakoni koji vladaju "energijama" ili "prirodom" predstavljaju apsolutnu, naj­vi­šu stvar­nost, a ti zakoni su mehanički, neutralni i "neumoljivi". Ravnajući se po tome, neki smatraju da i oni smiju biti "neutralni" i neumoljivi, što znači da smiju činiti sve što "zakoni" odobravaju, a to vodi bezumlju: "Da vidimo koliko daleko možemo ići ..."
• Deizam ograničuje "veliku univerzalnu stvarnost" na materiju koja podliježe determiniranim zakonima, zato ne može postojati ništa "natprirodno", također ni natprirodna religija, natprirodni Bog ili natprirodna čuda, o kojima je, primjerice, govorio Isus. Deizam zastupa "prirodnu religiju" koja priznaje samo ono što se može objasniti racionalizmom i logikom. Drugi naziv za "prirodnu" religiju je humanizam, koji nije ništa drugo nego svjetovna etika koja se temelji na materijalističko-znanstvenoj slici svijeta. Gleda li se s veće perspektive, deizam je ateističan, iako govori o "Bogu".