|
/#164/ |
|
|
Nina |
[...] [Klupko] ima posla... važnog. Mora stvoriti sliku... |
|
Denis |
Kakvu sliku? Za tebe ili nekog drugog? |
|
Nina |
Oboje. |
|
Denis |
To je jedna slika ili više njih? |
|
Nina |
Više. |
|
Denis |
Pa kako mu ide? |
|
Nina |
Naporno je to. |
|
Denis |
Aha, je li uspio to napraviti dosad? |
|
Nina |
Cijelo vrijeme to radi... |
|
Denis |
Na primjer? Neka ti da neku sliku da je vidiš, je li ti je već pokazivao slike? |
|
Nina |
Ne. Nisu to fizičke slike. Postoji stotine varijacija jedne slike... i za mene i za van. To je... doživljaj. Varijacije su tako nježne. Postoji par glavnih točaka slike koje se u pravilu ne mijenjaju. |
|
Denis |
Na primjer? Koje su to točke koje se ne mijenjaju? |
|
Nina |
Čvrstina... samostalnost... uslužnost... optimizam... podrška... popustljivost... stabilnost... brižnost... opuštenost... otvorenost... mir... hrabrost... slow motion... |
|
Denis |
To su slike za koga? |
|
Nina |
Za svakog ponešto. Ne samo za mene, i za druge. |
|
Denis |
I onda je on jako zauzet time? |
|
Nina |
Aha. |
U nastavku doznajemo da je veoma uposleno Klupko samo stvaralo slike bez Glasića do kojega smo došli nešto prije:
|
/#164/ |
|
|
Denis |
Pitaj ga radi li on to sam ili u suradnji s Glasićem? |
|
Nina |
To radi sam. Nije u suradnji s Glasićem. |
|
Denis |
Kako to? |
|
Nina |
Glasić... to baš i ne bi odobrio. |
|
Denis |
I onda on to radi na svoju ruku? |
|
Nina |
Aha. Glasić je unutra, ne zna kako je vani. Ne može razumjeti da je ovo potrebno. |
|
Denis |
Jesi mu probao objasniti? |
|
Nina |
Ha, nema smisla. |
|
Denis |
Ti to znaš? |
|
Nina |
Ja sam Iskustvo. |
U nastavku smo čuli tipičnu autopilotovu racionalizaciju da “nema vremena” koju rutinski koristi. Ovdje se počinje nazirati i konflikt svjesnog (ili jednog od njegovih programa) i nesvjesnog – ega i Bića. Postala je vidljiva i Klupkova frustracija zbog toga što s Glasićem ne može pregovarati.
