Dualistički svjetonazori tako su posljedica okultnog monizma koji (prividno) objašnjava kako uopće mogu postojati dvije suprotstavljene sile, a obje su "Bog".
Problem svih ovih ateističkih svjetonazora je u tome što individualnost vide kao produkt apstraktne energije. I teorija "curenja" tvrdi da individualnost postoji samo u svijetu materije, te je u konačnici iluzija, Tako se apstraktna energija pogrešno vidi kao najviša, jedina stvarnost, a svi s individualnošću povezani aspekti – ljubav, slobodna volja, svijest, odgovornost pred Bogom, Božja volja – označeni su kao iluzija (maya).
Stanovište ovih svjetonazora usporedivo je sa sjenom koja pokušava pratiti svoje porijeklo i tako neizbježno završava u nekoj "ukupnosti sjena". Čak i ako zraka svjetlosti pokuša utvrditi svoje porijeklo i "racionalno" slijedi samo svoj svjetlosni trag, neće stići dalje od apstraktne ukupnosti "svjetlosti" (energije). Bez otkrivanja cjeline, dio ne može spoznati pravu prirodu svog pratemelja i praizvora.
Onkraj materije i apstraktne ukupnosti energije, nesvijetle sile ne poznaju ništa, već samo "Ništa". Budući da su nesposobni uvidjeti duhovnu stvarnost onkraj "svog" apstraktnog jedinstva, nemaju drugog izbora do projicirati svoju svijest u materijalne svjetove i tamo – na materijalnom igralištu – žele uspostaviti vlastite imperije i rajeve, Kraljevstvo Božje bez Boga, gdje bi oni mogli biti "Bogovi". Oni se identificiraju sad svojim ego-ulogama i s navodno svojim energijama koje (kao zraka svjetlosti) zapravo pripadaju Izvoru. Smatraju se samovoljnim stvoriteljima i odatle su opsjednuti mislima o stvaranju, manipuliranju i "poboljšanju". Žele stvoriti svijet bolji od već postojećeg, a taj "bolji svijet" za njih je cilj koji opravdava sva sredstva.
Materijalizam, deizam, dualizam, monizam – to su svjetonazori nesvijetlih bića, asura, kako su nazvani na sanskrtu. Sa svake stepenice može se poći naviše i naniže, pa tako postoje i različiti asure: "dragi" i "zli". No svi oni vjeruju u ovdje skiciranu ateističku sliku svijeta, samo što u skladu sa svojim mentalitetima "igraju" različite uloge.
Budući da je u dualističkoj borbi moguća iluzija kako vlastiti cilj opravdava sva sredstva, često se dogodi da su pojedine stranke pri izboru svog sredstva previše brutalne ili previše podmukle. Imajući u vidu zle, čak sotonske asure, drugi global players ili cosmic players odlučili su u toj igri nadalje ne sudjelovati. Njima je igra zlih asura previše neskrivena. Stoga su prešli na suprotnu poziciju i propovijedaju "fair play", jer inače igra za većinu nije više zabavna! Lozinka: fun ...
Drugim riječima: Među ateističkim silama koje vjeruju kako je sve jedno ne vlada jedinstvo. One se međusobno suzbijaju, pri čemu "dragi" i "fer" asure ponekad započinju akcije i posebne misije kako bi javnosti ukazali na spletke zlih asura. Žele žrtvu informirati, ili čak deprogramirati. Ali budući da su svi zarobljeni u istim svjetonazorima, nikad ne izlaze iz besmislene igre – osim ako nekad ne "primijete" nešto, pa počnu tražiti nešto više. Dok god traže, nalazit će, a tad moraju imati hrabrosti izabrati taj novi put i poći u Bogu posvećenom smjeru, što nije uvijek lako, osobito kad drugi prema tom "kvaritelju igre" i "izdajniku" reagiraju frustracijom i agresijom.
Rat bogova i protubogova postoji samo u svijetu manifestirane materije, u svijetu relativnosti. Oni koji govore o "Bogu" i "Protubogu" naposljetku i ne vjeruju u Boga. Za njih "Lucifer" nije zaista Bog, nego samo najbolji i najpoštovaniji igrač unutar dualnosti. "Stvarnost", Bog, za njih je "jedna univerzalna stvarnost", apstraktno, neizrecivo "jedinstvo" i s ovom monističkom pozadinom odvijaju se borbe i igre moći koje mogu biti neumoljive i nemilosrdne – što je, međutim, samo dio "igre". Bez kozmičkih zlotvora i imperijalista igra ne bi bila "zabavna", čak uopće ne bi mogla ni postojati. Stoga su "zli" jednako važni kao i "dobri" – oboje je naposljetku sve-jedno. Jer "sve je jedno".