Swami Prajnanpad pita: "Što ste 'vi'? Savršeno 'vi' je uvijek u kontaktu. Uvijek u kontaktu." Ovo je vrlo blizu Buberove ključne izjave, "Svo stvarno življenje jest susretanje." Ali Swami Prajnanpad zašao je daleko iza Bubera, vidjevši relativnu igru dualnosti kao polaznu točku prema apsolutnoj nedualnosti. Istinski kontakt, kaže on, "uvijek je advaita, nedualan". U potpunom prihvaćanju i otvorenosti prema drugome kao jedinstvenom biću kakav on, ona ili ono jest, "vi postajete jedno s tim. Paradoks, zaista." I, "ono što se u konačnici događa je da takvo prihvaćanje postaje sveprožimajuće. Ništa uistinu ne ostaje strano. Ne postoji ništa drukčije ... Dualnost, koja je uzrok svim konfliktima, podjelama, neskladu – sve to prestaje postojati ..." (Prakash, 1986.)

Biti jedno sa svojim iskustvom

Ovakva uravnotežena nedualna perspektiva nije tek učenje za prijatelje i ljubavnike, već ima implikacije za našu cjelokupnu orijen­ta­ciju prema životu. Prema Swami Prajnanpadu, dopuštanje svakom elementu, svakom biću, svakom trenutku da naprosto bude ono što jest u tom trenutku, ukorijenjeno u vlastitoj svojstvenosti, omogućuje otkrivenje brahmana – esencije stvarnosti koja je viša od ijednog individualnog oblika. Apsolutno jest ono što se odvija u datom trenutku – u vama i u svijetu. U klasičnom Istočnom izrazu: "praznina jest oblik", ili "brahman jest svijet".

Budući da se svaki element stvarnosti – svako biće, svaki trenutak u vremenu, svako iskustvo – razlikuje jedan od drugoga, to znači da se sve uvijek pojavljuje svježe i jedinstveno takvo kakvo jest. Činjenica da se sve pojavljuje svježe i jedinstveno u svakom trenutku znači da su sve stvari, bića i pojave inherentno samo-slobodne, oslobođene od svih koncepata koje imamo o njima, a koji se zasnivaju na uvjetovanjima iz prošlosti. Slično tome, živi, dišući proces – mi – uvijek je slobodan od svih koncepata i vjerovanja koje imamo o sebi. Dopuštanje svojim iskustvima da budu pomaže nam napraviti važan pomak – u taj bezgranični, sveobuhvatni prostor čistog bivanja koje jest. U tom trenutku mali, ograničeni, dualistički ego otpada.

Dakle, apsolutno se otkriva dopuštajući relativnome da bude kakvo jest. Zato nema potrebe apsolutnom bivanju davati poseban status, odvojen od relativnih procesa oblika koji evolvira u vremenu, jer oni su neodvojivi. Ta nas spoznaja čini slobodnima da se fluidno krećemo između sudjelovanja u našem iskustvu i otkrivanja njegove prostrane, neizrecive prirode, ne smatrajući ni jednu stranu stvarnijom od druge. Nema potrebe stvarati podjelu između dualnosti i ne­du­al­nosti.

Tako, ako ste upravo sada ljuti i uzrujani, svaki pokušaj da odbacite, promijenite ili transcendirate tu emociju samo će stvoriti veću dualističku podjelu. Vaša ljutnja u ovom je trenutku također apsolutna; to je način na koji se manifestira apsolutno – istina koja je onkraj svih oblika. A ako se možete otvoriti ljutnji i biti jedno s njom, onda će se tijek stvarnosti nastaviti razvijati i evolvirati bez da se zamrzne u kruto stanje. Tada postajete slobodni od ljutnje. Upravo kao što se svako biće razvija prema vlastitim zakonima, svako stanje uma prirodno će se razviti i poći dalje od oblika koji trenutno zauzima, ukoliko mi ne opstruiramo taj proces.

Swami Prajnanpad uspoređivao je oslobađanje sa zrelim voćem koje se otpušta s grane i pada na zemlju. Kao zrenje čovjekovog razvoja, oslobađanje nije superiorno individuaciji, kao što ni plod nije su­pe­ri­oran cvijetu iz kojega se razvio (1981b). Svi elementi stvarnosti i svaki stupanj razvoja, jedinstveni i različiti od svih ostalih, imaju jednaku vrijednost. Na taj način, dualnost (dvaita) pruža sredstvo koje nam omogućuje spoznaju nedualnosti (advaita):

Život je dvaita, sve ima dva aspekta ... Sve aktivnosti odvijaju se u dvaiti: vi ste dvaita ovdje i sada! Počnite od ove dvaite, vidite dvaitu, spoznajte dvaitu, ispunite dvaitu, pustite dvaitu da izblijedi i nestane. A to je advaita: ne zaboravite tajnu i misterij akcije: budite gdje jeste, prerastite sebe, i potpunost će se automatski manifestirati. Bu­dite što jeste, sada i ovdje: to znači biti advaita sada i ovdje ... Budite iskreni prema sebi, budite iskreni intelektualno, emocio­nal­no, i u akciji! To znači biti Apsolutan sada i ovdje. Ne dijelite sebe na: (1) ono što ste sada i ovdje (relativno), i (2) ono što bi trebali biti (apsolutno). Ova podjela, ova dualnost, korijen je sve nesreće. Vi ste ono što jeste sada i ovdje - to je jedino 'vi' koje poznajete ... I idete dalje i dalje, jednostavno zato što niste ništa drugo do dinamični proces. Pupoljak je pupoljak sada i ovdje ... Pupoljak će procvjetati i ispuniti svoje postojanje. Kako? Ispunjavajući uvjete u kojima jest ... Možete početi samo onakvi kakvi ste sada – kao individualac i kao osoba. (1981b, p. 8, 11, 12)