I riječ "postojati" – "egzistirati" ima jedno savršeno precizno značenje. Izvedena je iz latinske riječi existere, sastavljene od ex-, "iz-; od-" i sistere, "namjestiti nešto; smjestiti se" (sadržane u riječima "insistirati" i "asistirati"). Existere dakle doslovno znači "izmjestiti se; izaći iz jedinstva i smjestiti se u tamu", nasuprot stvarnom, bezvremenom bivanju. Stoga se govori o "Ja jesam"-svijesti, a ne "Ja postojim"-svijesti. U ovom smislu ni Bog ne "egzistira". Bog ne postoji. Bog jest.
Riječ "onkraj" ovdje ne označuje razdvojenost i stajanje nasuprot kao u uobičajenoj upotrebi, npr. "zemlja onkraj oceana (= zemlja s druge strane oceana)". Kad se "onkraj" odnosi na stvarnost, onda je stvarnost onkraj dualnosti kao što je svjetlost onkraj tame. "Onkraj" ne znači da je svjetlost suprotnost tami, nego da je u stvarnosti svjetlost posvuda, pa i tamo gdje u jednom određenom vrijemeprostoru egzistira tama. U konačnici je sve stvarno i istinito, pitanje je samo je li nešto apsolutna ili relativna stvarnost. Pojašnjenje je vrlo važno, prije svega obzirom na ateistički monizam (sanskrt. mayavada), jer on tvrdi da je dualnost iluzija, što u praktičnom životu vodi kobnim – pragmatičnim – zabludama. Pojam "onkraj" ovdje upućuje na paralelnu i istodobno sveprožimajuću bit stvarnosti; Bog nije samo izvan materije, nego je i u i iza materije. Kako bi se izbjegli svi nesporazumi, naslov ovog poglavlja trebao bi glasiti "Stvarnost onkraj, u i iza dualnosti". Ali, i samo "onkraj" može uputiti na ovdje opisano višestruko i diferencirano značenje. "Iza" i "u" bili bi previše jednostrani i osvijetlili bi samo neke od mnogih istodobnih aspekata.
Krećemo se u području neopisivog u kojem riječi i opisi imaju tek ograničenu vrijednost. Ipak, moguće je riječima opisati neopisivo i učiniti ga umu shvatljivo.
Individualnost Boga
U ovoj filozofskoj analizi sad dolazimo do točke u kojoj se treba pokazati jesu li navodi ateističkog monizma točni ili netočni. Je li Bog zaista tek apstraktna ukupnost neutralne energije? Je li ljubav zaista tek produkt dualnosti, a time i iluzija? Je li "neophodnost" zaista jedini kriterij za "prosvijetljeno" postupanje? Jesu li "prosvijetljeni" uistinu prosvijetljeni? Jesu li oni zaista jedini koji znaju što je stvarnost? Jesu li njihovi postupci koje opravdavaju svojim "pragmatičnim realizmom" zaista opravdani? Je li njihova "surova istina" zaista istina? Ako jest, onda bi oni zaista bili jedini pravi realisti!
Kao što dosad izloženo pokazuje, ključ prave stvarnosti je duhovna individualnost. "Onkraj dualnosti je individualnost." Ova formula svijeta vrijedi i za relativno i za apsolutno.
Područje relativnog obuhvaća sve materijalne oblike od fine i grube tvari, od najmanjih nuklearnih i molekularnih tijela do Svemira. Onkraj, odnosno iza svakog od ovih materijalnih oblika uvijek djeluje individualno, svjesno duhovno biće koje je vječno, ali ograničeno. U ovu kategoriju individualnih duhovnih bića ("duša") spadamo i mi.
Onkraj, odnosno iza sve relativnosti (= ukupnosti sve materije) stoji apsolutna individualnost. Bog, neograničena, sveobuhvatna stvarnost koja obuhvaća i nas i sve relativno. U ovom smislu da se diferencirano reći: Mi nismo Bog, ali jesmo dijelovi Boga. Bog je jedan apsolutni individuum, a mi smo bezbrojne relativne individue.
Gledajući s jedne strane, između ove dvije izjave ne postoji razlika, jer ako je Bog apsolutni individuum, on obuhvaća i sve relativne individue. Bog i mi smo jedno jer smo svi individualni ("nedjeljivi, nepodijeljeni, neodvojeni"). No gledajući s druge strane, diferencijacija ovih dvaju izjava je neminovna, jer bi inače nastala nepotpuna predodžba o "jedinstvu"; Bog i mi više ne bi bili individue, nego samo apstraktne energije. Kakve sudbonosne zablude mogu nastati iz ovog filozofskog "grijeha" već je (u 3. i 4. poglavlju) objašnjeno pomoću više primjera.
Apsolutna individualnost Boga može se prikazati "matematičkom" jednadžbom: Ako bi Boga trebalo predstaviti nekim brojem, onda bi to najprije bio broj 1, jer 1 je jedini broj sadržan u svim drugim brojevima (kao osnovna jedinica, kao djelitelj i kao množitelj). Premda je 1 sadržano u svim ostalim brojevima, ono je također i samostalan, individualan broj. Isto tako, Bog je sa svojim energijama i širenjem sveprisutan i sveprožimajući, dok istodobno zadržava apsolutnu individualnost i identitet s apsolutnom sviješću, djelovanjem i voljom. Već zbog toga možemo – s pravom – moliti: "Budi volja tvoja!" i već zbog toga možemo Boga nazvati "Otac" ili "Otac-Majka-Bog", jer to odgovara "apsolutnoj istini", individualnosti Boga, i izraz je odgovarajuće božanske svijesti.