Spoznaja duhovne prirode átomosa = individue pokazuje kako materijalistički atomski fizičar natjeruje fantoma, jer ono što materiju iznutra spreže i oblikuje nije materijalno! Kad materijalistička propaganda objavi: "Ti si smrtno tijelo; život je produkt materije, a svijest produkt mozga", to zapravo znači: "Ti nisi individuum"! Radikalna primjena ove dijabolične prividne istine demonstrirana je pragmatičnom ideologijom ateističkih monista.
Međutim, logikom i praktičnim iskustvom, a također i parapsihološkim istraživanjem, možemo spoznati da svijest nije produkt materije (mozga, živaca) i da individuum sa svojom sviješću može postojati i neovisno o tijelu, odnosno odvojeno od njega.
Ovdje se inače teško shvatljivi pojam "svijest" može jednostavno definirati: Svijest je "energija duhovnog bića, individue". Naposljetku je sve svjesno, jer ništa nije odvojeno od svijesti apsolutnog individuuma. Nema ničeg što je izvan Božje nepodijeljene, sveobuhvatne (individualne) svijesti.
Svijest: životvorni činilac u materiji
Tko živi u tami i drugo ne poznaje ne može ni misliti drukčije do da je svijet samo tama i da onkraj nje nema ničega. Međutim, onaj tko živi u svjetlosti zna da je ona istinski svijet i da je tama samo umjetno stanje. Ta samorazumljiva spoznaja da se primijeniti i na materijalni svijet dualnosti. Kao što onkraj tame postoji vidljivi svijet, a tamno je područje, premda odvojeno, sadržano u ukupnosti vidljivog svijeta, tako je i onkraj pojavnih oblika paralelno i vječno prisutna duhovna stvarnost u kojoj je sve sadržano, pa i dualnost. U stvarnosti je sve individualno i puno svijesti. Nije materija ta iz koje nastaju svijest i individualnost, nego upravo obrnuto: svijest je ta iz koje nastaje "energija" i različiti materijalni oblici. Sveprožimajuća svijest (Bog) stvara materiju kao otjelovljenu energiju, a svijest ("duša") nebrojenih dijelova Boga oblikuje tu materiju i dodjeljuje joj adekvatne pojavne oblike: od oblika tijela do "oblika" sudbine koju proživljava svaki individuum u svijetu materije.
Ovo pojašnjenje koje umnogome nadilazi materijalistički i ezoterijski monizam odgovara vjerojatno najstarijoj poznatoj definiciji materije, a nalazi se u sanskrtskom djelu Bhagavad-gita. Ta definicija iznenađujuće podsjeća na modernu kvantnu fiziku: "Materija je beskrajno promjenjiva energija".**
Ova jednostavna formulacija koja je jedna vrsta formule svijeta razumljiva je tek u ovakvom kontekstu. Riječ bhavah nagovješćuje da energija nije apstraktni način djelovanja materije, već obratno: bhavah također znači i "svijest" i "biće, unutarnja priroda", kazujući da energija nikad nije izolirana ili neovisna, nego da uvijek proistječe iz duhovnog bića (individue), vođena njegovom sviješću. Dakle, u stvarnosti materija ne postoji sama po sebi, odnosno kao samosvojna, od apsolutnog odvojena supstanca. Materija je energija, a energija je uvijek izraz svijesti, u konačnici apsolutne svjesnosti.
Beskrajna promjenjivost materije pokazuje se dvojako: horizontalno i vertikalno. Već na horizontalnoj, nama vidljivoj razini, izražava se beskrajna originalnost materije; svaki čovjek, životinja i biljka, čak svaki kamen i snježna pahuljica ima jedinstven izgled, jer je vanjski pojavni oblik formiran i izveden iz prisutnosti unutarnjih impulsa koji posredno ili neposredno uvijek proistječu iz individuuma. Materija nikad nije neovisna o svijesti i ne postoji odvojeno od nje. Svaki čovjek ima svoj osobit izgled jer je tijelo (lice, oblik lubanje, šarenica, linije dlana ...) materijalni izraz svijesti svake individue. Naravno, fizički pojavni oblik najprije je uvjetovan genima; međutim, geni su nosioci informacija, a informacije uvijek proizlaze iz svijesti. Stoga ni ljudi koji na temelju genetskog srodstva izgledaju slično nikad nisu potpuno isti.
Beskrajna promjenjivost materije pokazuje se još jasnije na njenoj vertikalnoj razini, od koje su ljudi u stanju vidjeti tek vrlo mali isječak. "Vertikalna beskrajnost" znači da se materija u različitim dimenzijama manifestira u različitim gustoćama i donosi još neshvatljiviju mnogostrukost paralelnih svjetova. I ovdje iza svega manifestiranog stoje individualna bića sa svojom sviješću i odgovarajućim energetskim poljem.
** | ^adhibhutam ksharo bhavah: "materija, doslovno ukupnost (adhi) elemenata (bhutam) je beskrajno promjenjiva energija (bhavah)" (Bhagavad-gita 8, 4). Ksharo znači "tekući, prolazan", ali nije energija prolazna, već ono što iz nje nastaje. Dakle, adhibhutam je ono što stvara vječno prolazne oblike. |