Svedeno na formulu: Duhovna stvarnost (individualnost) stvara materijalnu stvarnost. Ovo se pokazuje i u svakodnevnom životu gdje se impulsi svijesti kao što su radost, iznenađenje, razočarenje, ljutnja, itd. izražavaju u finomaterijalnim tijelu (npr. boji aure), a kroz njega i u grubomaterijalnom. Ovi impulsi mogu se iščitati na ljudskom licu, a naročito u auri. Narod kaže "zrači srećom", "zelen od zavisti" ili "crven od gnjeva". Određeni negativni impulsi mogu se nakon previranja u finomaterijalno-psihičkom spustiti u fizičko kao bolest.
Svi materijalni oblici grade se i mijenjaju prema individualnim impulsima svijesti koji djeluju na materiju. Ovo ne vrijedi samo na osobnoj razini, nego i na univerzalnoj: na početku stvaranja nije se dogodio pra-prasak materije, nego pra-skok svijesti, a taj pra-skok bio je apsolutnom sviješću inicirani kvantni skok "unutarnjeg" jedinstva k "vanjskoj" mnogostrukosti, od dinamičkog potencijala k energiji i stvaranju, izvršen u beskrajnim ciklusima s vječnom, božanskom pozadinom. Simbol toga je vječno pulsirajuće, kozmičko udisanje i izdisanje Boga prastvaranja koji se na sanskrtu naziva Višnu.
Uz ovu proširenu pozadinu postaje jasno kako materijalistička kozmologija, teorija evolucije i svi scenariji koji na njima počivaju (također i tzv. pra-astronautika) umnogome promašuju pravo objašnjenje života polazeći od pretpostavke da živa bića nastaju iz materije.
Temeljne točke filozofije Što je iluzija? Što je stvarnost? Što je Bog? Tko sam ja? Što je stvarno? Što je bitno? |
||||
|
"Tama" |
– |
Svjetlost |
|
|
Iluzija/projekcija |
– |
Stvarnost |
|
|
Relativno |
– |
Apsolutno |
|
|
Materijalno |
– |
Duhovno |
|
|
Dvojstvo |
– |
Jedinstvo |
|
|
Dualnost |
– |
Individualnost |
|
|
Ego (lažno Ja) |
– |
Sebstvo (pravo Ja) |
|
|
Identifikacija |
– |
Identitet |
|
Moć (manipulacija) |
– |
Opunomoćenost (inspiracija) |
||
lat. individuum = grč. átomos = sanskrt. atma (Atman) Samospoznaja → Jedinstvo/Individualnost → Spoznaja Boga |
||||
Pitanje prave prirode stvarnosti najvažnije je pitanje uopće, jer odgovor određuje naš pogled na svijet, naše prioritete i aktivnosti, i u konačnici cijeli život i sudbinu. Ovo pitanje se na idealan način da pojasniti simbolikom svjetlosti i tame, jer je odnos stvarnosti i nestvarnosti isti kao odnos svjetlosti i sjene. Budući da je stvarnost stvarna, odnosno apsolutna, ona je sveobuhvatno jedinstvo i stoga naposljetku i ne postoji ništa nestvarno. Ali, budući da je sve individualno, i po pitanju sveobuhvatnog jedinstva (stvarnosti) mora se uvijek izvršiti diferencijacija. |
Značenja riječi "onkraj" i "postojati"
Ukratko se može reći da monizam upućuje na jednu temeljnu istinu koju, međutim, treba razumjeti u pravom svjetlu: stvarnost "onkraj" dualnosti može se s pravom označiti kao "jedinstvo", ali se ono ne smije vidjeti kao apstraktna odsutnost dualnosti, nego kao individualnost, jer riječ "jedinstvo" opisuje ono što je nepodijeljeno, vječno i nedjeljivo, odnosno individualno. Stoga ovdje i riječ "onkraj" mora biti shvaćena u širem značenju. Stvarnost nije u dualističkom smislu "onkraj" dualnosti, jer je i dualnost svakako dio stvarnosti. Analogno tome, sjena i tama nisu tek iluzije, nego relativne stvarnosti, što znači da će postojati toliko dugo dok postoje i "stvari" koje zaklanjaju svjetlost. Dualnost nije nešto nepostojeće. Dok god postoji ona je (relativna) stvarnost!