Ova vijest je globalno raširena preko medija. U prvom tjednu mjeseca siječnja pojavila se također i u švicarskom tjedniku Weltwoche s nekoliko dodatnih detalja:
"Jedna američka firma razvila je čip za implantiranje koji u svakom trenutku pokazuje gdje se njegov vlasnik nalazi. Proizvođač svoju napravu naziva "Digital Angel" i nada se u sljedećih nekoliko godina napraviti milijardski posao [...] Čipovi te vrste u stočarstvu se koriste već neko vrijeme [...]"
Implantiranje jednog čipa nije vrlo skupo, oko 100 eura po osobi. "Upada u oči" da je spomenuto ostvarivanje zarade u milijardama. Da bi se došlo do jedne milijarde, čip se mora ugraditi u 100 milijuna ljudi, ili više. Takvom formulacijom proizvođač otkriva kako se nada da će u "sljedećih nekoliko godina" moći ugraditi čip većini stanovništva u industrijskim zemljama!
Paralelno s ovom viješću WEF je objavio spomenute novogodišnje namjere o internetu – umrežavanju širom svijeta. Od tada provođenje ovog plana ne miruje. Umrežavanje je u međuvremenu postalo globalno, kao što kratica www i obećava. Istovremeno su svuda u svijetu izgrađene GPS i mobilne mreže, odnosno infrastruktura za bežičnu komunikaciju koja dozvoljava i bežičnu www komunikaciju. Pomoću sadašnje računalne tehnologije bilo bi, bez problema, moguće podatke svih ljudi obuhvatiti u jednom centraliziranom sustavu i učiniti ih dostupnima preko odgovarajućih "biometrijskih metoda". Jedan patent govori o nekoj vrsti bar-koda za ljude koji se sastoji od 18 znamenki. Kao što se standardni bar-kod za trgovačke artikle sastoji od 12 znamenki podijeljenih u dvije grupe po šest, tako bi bar-kod za ljude bio podijeljen u tri grupe po šest: kod od 6+6+6 brojeva!
U ovom kontekstu, krajem travnja 2004. sljedeća vijest je obišla svijet:
"NEC: Scanner za nadlanice
Tokio – Sada postoji alternativa za skeniranje šarenice. Ona se zove VeinSign i najnovija je biometrijska naprava za prepoznavanje elektronskog koncerna NEC. Tko zatraži pristup nekoj osiguranoj zgradi, ubuduće će trebati svoje nadlanice postaviti pod napravu i bit će identificiran na temelju individualnog uzorka vena. Prema NEC-u, napravi za to treba samo pola sekunde. Mogućnost pogreške je 0,0001%."
Mikročip-obveza za životinje, mikročip za ljude, globalno širenje www-a, mobilno umrežavanje, bezgotovinski promet, biometrijsko skeniranje desne nadlanice – svaki od ovih tehničkih postignuća je praktično i ima svoje prednosti, ali također i svoje "nuspojave", posebno postavljanje tisuća odašiljača za mobilne telefone. Prijetnja nije u mikročip-identifikaciji životinja, spomenut ću relativno bezopasan primjer, nego gdje takav razvoj može odvesti – upravo do onoga na što upozorava Otkrivenje: "Ona [Zvijer] postiže da se svima [...] udari žig na desnicu ili na čelo i da nitko ne mogne kupovati ili prodavati osim onog tko nosi žig ..."
Ovo upozorenje iz 1. stoljeća je iznenađujuće točno i danas djeluje uznemirujuće, prije svega obzirom na činjenicu da se paralelno s tehničkom 666-infrastrukturom preko masmedija raspiruje atmosfera straha. Hoće li kroz strah nastati otpor ljudi prema 6-6-6 sustavu? Kome "sigurnost" nije važnija od "slobode"?
Primjer 3: Propagandna laž pred Prvi zaljevski rat
"Svaki rat počinje s laži", glasi jedna poslovična izreka. Vrijedi li to za svaki rat, trebalo bi dokazati. Međutim, ona sasvim sigurno vrijedi za Prvi zaljevski rat, koji je počeo 17. siječnja 1991. kao "Operacija pustinjska oluja". Tko se još sjeća pretpovijesti?
SAD i njegova međunarodna društva-kćeri isporučivala su iračkom režimu B i C oružje kojim je Saddam Hussein od 1980. do 1988. vodio brutalni rat protiv države ajatolaha, američkog neprijatelja Irana. 16. svibnja 1988. Hussein je naredio bombardiranje vlastitog stanovništva nervnim plinom: preko 5 000 žrtava samo u tom danu, i svi su umrli u mukama. SAD, koji je tada podržavao i ljude poput Bin Ladena i Miloševića, nije prosvjedovao.
