U monoteističkom učenju o predestinaciji otkriva se isto egoistično samoopravdavanje kao i u ateističkom monizmu. Obje strane podliježu jednostranosti i poluistinama jer Apsolut ne vide kao individualnu stvarnost. "Bog" predestinacijskog učenja nije živući Bog, nego totalitarni Moloh, što su povijest religija i svjetska povijest višestruko pokazale, a što je već i Isus jasno formulirao: "Vama je otac đavao i hoće vam se vršiti prohtjeve oca svoga. On bijaše čovjekoubojica od početka i ne stajaše u istini jer nema istine u njemu: kad govori laž, on svojega govori jer je lažac i otac laži." (Iv 8,44)
***
Kad Apsolutno – a time i sav život u Relativnome – ne bi bilo individualno, naša bi egzistencija zaista bila tako bezbožna i nemilosrdna kao što tvrde ateizam i monoteizam. No kako je Apsolut individuum (= nedjeljivo, vječno bivanje i svijest), i mi smo kao dijelovi Boga individualni i imamo slobodnu volju. Slobodna volja je primarni faktor, a zakon akcije i reakcije sekundarni faktor. Predestinacija je samo jedna strana stvarnosti, a druga, primarna strana jest slobodna volja, jer slobodnom voljom odlučujemo koje postupke (akcije) ćemo provesti i kakve posljedice (reakcije) prouzročiti. Kauzalnost (karma) ovisi o individualnosti, a individualnost je nedjeljivo povezana sa slobodnom voljom.
Ispravno razumijevanje karme ne apsolutizira ni slobodnu volju ljudi ni predestinaciju, nego oba faktora vidi u njihovom božanskom, individualnom kontekstu. Zakon akcije i reakcije opisuje zajedničko djelovanje predestinacije i slobodne volje. Čim se jedna strana izolira ili apsolutizira, nedostaje druga, i tako imamo samo jednu polovicu istine. Postupci u materijalnom svijetu odvijaju se u djelokrugu akcije i reakcije i stoga se uvijek moraju promatrati s obje strane. U aspektu reakcije djeluje predestinacija, a u aspektu akcije djeluje slobodna volja. To znači da na temelju naših ranijih postupaka češće zapadamo u predodređene situacije. Ali, u svakoj situaciji, predodređenoj ili ne, imamo slobodnu volju da odlučimo što ćemo iz te situacije napraviti. Jer ono što činimo u "akciji" nije predodređeno, najviše može biti "programirano", kad zbog iluzija ili raznih utjecaja ne postupamo iz naše istinske slobodne volje.
***
Karmičke reakcije su materijalni procesi, a sve materijalno ima početak i kraj. Te lančane reakcije mogu se pokrenuti ("dozvati u život") bilo kad, i bilo kad se mogu privesti kraju. To vrijedi kako za dobre, tako i za loše karmičke reakcije. Cilj života nije tek zaslužiti što više dobrih karmičkih reakcija. Bogosvjestan život znači prevladavanje svih karmičkih vezanosti djelovanjem u jedinstvu s Božjom voljom. Tko živi u toj svijesti, ne djeluje na način koji bi prouzročio loše karmičke reakcije, ali ne djeluje ni samo iz želje za dobrim reakcijama. Takav čovjek ne čezne za nagradom i priznanjem, nego vidi istinske životne ciljeve i postupa u skladu s njima. Postoji velika razlika između bogosvijesti i postupanja radi dobre karme. Posljednje znači da čovjek živi za vlastiti "račun", odnosno da odigra dobre karmičke karte (novac, karizmu, osobni suverenitet, intelektualnu nadmoć, itd.) i na taj način se provlači kroz život, bez da se suoči s istinskim izazovima unutarnjeg puta.
Postupanje oslobođeno karme je ono što se u mnogim religijama – često s nerazumijevanjem i jednostrano – naziva "oprostom grijeha" i "Božjom milošću".
***
Karma nije nemilosrdno učenje, nego božanski zakon. Čovjek može biti oslobođen ("izbavljen") lanaca karmičkih reakcija, pri čemu i ovdje djeluje svih pet faktora zemaljskog života, prije svega prva dva: Božja milost i naša slobodna volja. Božja milost uvijek je prisutna. Međutim, čovjek treba htjeti iscjeljenje, oprost i izbavljenje, i postupati u skladu s tim kako bi se otvorio za Božju milost. Čovjek se nikad ne može osloboditi svih karmičkih reakcija vlastitim snagama, jer svaki postupak izaziva nove reakcije; lanci reakcija sami po sebi bili bi beskrajni. Ali, individualno djelovanje Boga može čovjeka koji to istinski hoće izbaviti od svih karmičkih reakcija, tako da on ne mora proći kroz sve reakcije – što inače ne bi bilo moguće. "Oprost grijeha" dakle nije ekskluzivna kršćanska privilegija, nego vrata koja su otvorena svakom čovjeku, neovisno o njegovoj religiji ili konfesiji. Odlučujuća je bogosvijest i s njom povezano povišenje vibracija u tijelu, emocijama i mislima:
