Astralno tijelo, koje prema Radnom modelu prožima Eterično i fizičko tijelo, trebalo bi imati sasvim određeni, od životne važnosti utjecaj na ta tijela. Budući da je to područje izvan dosega svjesnog Uma, ono također pripada tzv. nesvjesnom i za potrebe Radnog modela, a u nedostatku boljeg naziva, zvat ću ga tjelesno nesvjesno. U 4. sam poglavlju sugerirao da bi Eterično tijelo moglo imati i funkciju prilagodnog/spojnog elementa (engl. coupling) što omogućuje informiranje fizičkog tijela sadržajima iz Astralnog. Ovo ni na koji način ne isključuje mogućnost da građa fizičkog tijela, tj. ono što smatramo materijom, već sama po sebi nema nekakvu svjesnost (npr. zahvaljujući kojoj bi se elektroni nalazili u tzv. orbitalama atoma, a kemijski elementi međusobno povezivali). Ovdje vidim dvije vrste interakcije: tzv. svjesnog koje uključuje Um (koji je u Astralu) i živčani sustav s mozgom kao specijaliziranim organom za takvu interakciju. Druga, doslovno životno važna interakcija jest ona koja drži tijelo živim i koja omogućuje da svaka stanica zna što joj je za činiti u okviru složene strukture tkiva, organa i čitavog organizma.
Kognitivna znanost poznaje ‘utjelovljenu kognitivnost’ (engl. Embodied cognition) koja je zajednička svim onim teorijama kod kojih se kognitivne reprezentacije i operacije zasnivaju na njihovom fizičkom kontekstu (Niedenthal i sur., 2005., 186)Niedenthal, P. M. i sur. (2005.), Embodiment in Attitudes, Social Perception, and Emotion. U: Personality and Social Psychology Review, 9(3):184-211, misleći pritom na periferni živčani sustav, a ne na sam mozak (poznat i kao ‘središnji živčani sustav’). Takve bi teorije trebale osigurati da tumačenje svjesnosti ostane u okvirima fizičkog tijela, onoga koje može biti spoznato jedino materijalistički. One nude rezervnu poziciju u tumačenju tzv. nesvjesnog ako njegovo svođenje na epifenomen mozga bude neprihvatljivo. Ovako se ono može protumačiti kao epifenomen tijela.
DNK kao antena
Fizičko tijelo, kao jedino koje je znanstveno priznato, nije samo predmet psihologije već i niz drugih disciplina od kojih valja izdvojiti različite grane biologije. One su se uspjele spustiti na razinu stanice, proučavajući njezine sastavne dijelove kao da je riječ o veličanstvenom satnom mehanizmu, kojeg baš kao ni sve ostale mehanizme ne krasi nikakva svjesnost.
Neortodoksni istraživači poput Mae-Wan Ho uopće ne dvoje je li fizičko tijelo svjesno ili ne. Ho smatra da se živa tkiva ponašaju poput tzv. tekućih kristala1 (Ho, 2007., 217)Ho, M.-W. (2008.), The Rainbow and the Worm, 3rd edition, Singapore, World Scientific Publishing, a tjelesna se svjesnost distribuira cjelokupnom matricom tekućih kristala koja povezuje svaku stanicu sa svim ostalima (Ho, 2007., 237)Ho, M.-W. (2008.), The Rainbow and the Worm, 3rd edition, Singapore, World Scientific Publishing. Iako su saznanja o živim tkivima kao tekućim kristalima prisutna već nekoliko desetljeća, ortodoksna biologija usmjerena je na istraživanja same stanice ne obraćajući dovoljno pažnje na vezivne tvari i na okruženje u kojem se nalaze stanice. Posebna pažnja u istraživanjima pridaje se DNK koja bi trebala objasniti sve što se tiče “programa” fizičkog razvitka i opstanka. Donedavno se smatralo da je otprilike 98% građe DNK “otpad” (engl. junk) i da u stvari ničemu ne služi s obzirom na to da su u tom dijelu pronađene sekvence koje se ponavljaju2. Drugu krajnost ovakvom omalovažavanju strukture predstavljaju preuveličavanja uloge DNK, bilo da je riječ o zdravom ili bolesnom organizmu, na što ću se osvrnuti u nastavku.
U mojoj prvoj ozbiljnijoj kontemplaciji na temu DNK i naizgled besmislenog nizanja sličnih ili jednakih “elemenata” pojavila mi se misao o anteni Yagi ili “ribljoj kosti”3 koja bi neupućenima mogla izgledati upravo kao nepotrebno slaganje žičanih elemenata. Nepotrebno zato što čak i kada ih se većina ukloni, neće se nužno dogoditi ništa značajno, tj. i dalje ćemo moći primati signal. Ipak, ovo bi moglo vrijediti samo u slučaju da je signal dovoljno jak, tj. da smo dovoljno blizu odašiljača. To “nepotrebno” nizanje ima sasvim praktičnu svrhu – povećanje usmjerenosti (smanjuje utjecaj okolnih signala) i tzv. “dobiti” (engl. gain), tj. pojačanja koje će omogućiti bolji prijem.
| 1 | ^Međustanje materije između krutog i tekućeg stanja u kojem je sačuvana kristalna struktura i međupovezanost bez obzira na postignutu visoku fleksibilnost. |
| 2 | ^Ovdje je riječ o još jednom od mnogih primjera praktične redukcije materijalističkog redukcionizma. Takvi se primjeri pojavljuju kad se nešto ne uspijeva razumjeti i protumačiti. Da se autoritet materijalističkog redukcionizma ne bi doveo u pitanje, on ono nerazumljivo pokušava arogantno objasniti onime što mu je razumljivo. Tako se u ovom slučaju tvrdi da ‘junk’ predstavlja tek svojevrsno groblje virusa s kojima smo se borili u prošlosti! |
| 3 | ^Antena Yagi-Uda ili samo antena Yagi, vrsta je antene koja se najčešće koristi u području radijskog i televizijskog signala koji nije u mikrovalnom području (za što se koriste parabolične antene, tzv. “tanjuri”). “Riblja kost” je modernija izvedba i tako je prozvana jer izgledom podsjeća na riblji kostur. |
