Ako je duhovna individualnost stvarnost, što to za nas znači u praktičnom životu?
To znači, 1. da smo i sami duhovne individue, 2. da uvijek imamo pristup duhovnoj pozadini života, i 3. da nismo nastali putem materijalne evolucije.
To dakle znači da danas vladajući materijalistički svjetonazor proizlazi iz potpuno pogrešnih temeljnih pretpostavki. Individualnost i svijest nisu produkt materije ("energije"). Kad bi bilo tako, ne bismo bili individue u duhovnom smislu, već samo prolazna materijalna tijela.
Višeslojno značenje 1. točke već je pojašnjeno u drugom dijelu knjige. Ovdje u završnom dijelu, u 8. i 9. poglavlju poradit ćemo na 2., a u 10. i 11. poglavlju na 3. točki; jer kad smo svjesni svoje povijesti i porijekla, naš poziv i životni zadatak otkrivaju se u široj perspektivi.
Kao duhovna bića, potencijalno imamo pristup svim materijalnim i duhovnim razinama života. S kojom smo razinom povezani, ovisi o našoj svijesti: o njenom usmjerenju i prijemčivosti ("rezonanciji").
Kao što smo vidjeli ranije, sadašnjost je ulaz u vječnost. Linearno vrijeme sastoji se samo od prošlosti i budućnosti. U njemu je "sadašnjost" imaginarni trenutak, stalno izmičući, nedohvatan. Ipak, mi živimo samo u sadašnjosti, kao i sva druga živa bića. Međutim, ako svijest projicira na materiju, čovjek nije više svjestan prave sadašnjosti, a ni vlastitog duhovnog identiteta. Više ne zna tko je zapravo i zašto živi na Zemlji.
Putovi kojima možemo pronaći našu zadaću ("poziv") ovdje na Zemlji, najrazličitiji su. Svaka religija, svaka škola misterija i svako učenje nude, u teoriji i praksi, vlastite sustave od kojih svaki ima svoje opravdanje i djelotvornost: meditacija, kontemplacija, vizualizacija, joga, energetske vježbe, tantra, mantre, molitve, sveta imena, mistična šutnja, studije svetih spisa, itd.
Cilj ove knjige nije opisivanje i procjenjivanje svih ovih mogućih putova. Nakon smrti nećemo biti pitani: "Koje si metode koristio?" ili "Kojoj si vjeri pripadao: jesi li bio kršćanin, musliman, teozof, mason, jogin ili asket?" U toj točki života (nakon smrti) važna su samo ova dva pitanja: Koliko sam u svom životu živio ljubav? Koliko sam u svakoj situaciji prepoznao božanski smisao i u skladu s njim djelovao?
To su također pitanja koja ćemo obraditi u ovom poglavlju. Jer, božanska bića koja će nas ispitati na "Sudnji dan" govore nam što možemo učiniti sada, u životu prije smrti, kako bi živjeli u svjetlu tih prioriteta. Njihov najvažniji savjet govori da trebamo stvoriti u sebi "vrijemeprostor" u kojem se uvijek nalazimo u pravoj stvarnosti, u svijetu vlastite vječnosti, slobodni od misli na prošlost i budućnost. Odvoji vrijeme za vječnost. Vrijeme za samog sebe – u pravom smislu riječi, a time i vrijeme za božansku sveprisutnost.
U svakom trenutku smo pozvani da se povežemo s božanskom ljubavlju (s jedinstvom Boga i "Božjih dijelova"), s kojom smo ionako već povezani – vječno, tj. uvijek i svuda. Najdjelotvornije je kad se ljudi povezani duhovnom ljubavlju povežu i izvana u jedan "krug".
"Jer gdje su dvojica ili trojica sabrani u moje ime, tu sam i ja među njima." (Mt 18, 20)
Sveprisutnost Boga i božanskih bića "u našoj sredini" je duhovna stvarnost koja se može neposredno spoznati – kad god su dvoje ili troje "sabrani u moje ime"!
Zajedništvo je ključ duhovnog samoostvarenja i spoznaje Boga u današnje vrijeme. Praktična provedba je jednostavna, ali nije laka – jer se zajedništvo direktno suprotstavlja Duhu razdora, duhu Kali-yuge, kao svjetlost nasuprot tami.
Duh raskola bit će pobijeđen
"[A osuda je] – što je knez ovoga svijeta osuđen. Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu Istinu [...] i navješćivat će vam ono što dolazi."(Iv 16, 11-13)
U dobu tame vlada duh raskola, jer tama vlada samo ondje gdje se nešto razdvojilo od svjetlosti. Raskolnički (dijabolički) duh, "knez ovoga svijeta", bit će pobijeđen Duhom istine koji će "na kraju vremena" opet doći k ljudima. Kad ljude širom svijeta ispuni "Duh istine" moći ćemo reći da se nalazimo u završnoj fazi doba tame.
