No Bettina nikada nije imala neredovite mjesečnice niti je primijetila simptome abnormalne trudnoće. Ako je unatoč tomu imala takve „snove”, to se može vidjeti samo kao indicija da se sve to uistinu ne događa, nego je dio maske, dio igre, koju se s nama igra.

„Drugi” su vješti u toj igri. Točno znaju pravila – mi ih uopće ne znamo. Mi još nismo niti prepoznali da se radi o igri! I „Drugi” koriste tu priliku. Nema ništa jednostavnije, ništa djelotvornije, nego skrivati se iza tako savršene maske. To što mi u nju projiciramo, ona projicira natrag. Kada vjerujemo da promatramo vanzemaljce, gledamo samo u ogledalo – i ne prepoznajemo ništa drugo nego sebe sâme.

To ogledalo ima beskonačno mnogo faseta. Ono nas netremice promatra, kao što mi netremice promatramo njega. Zaslijepljeni smo, razdraženi – a ipak je i to ogledalo sa svim njegovim oblicima i bojama opet samo dio jednog puno većeg ogledala. Tek kada to veće ogledalo prepoznamo kao ogledalo, prepoznat ćemo i ono manje. Tada će nam biti moguće proći kroz njega kao Alisa u bajci.

A s druge strane?

S druge strane je zemlja čudesa. S druge strane je beskonačnost...