/16/ |
|
Denis |
Ok, sad čisto hipotetski: osoba koja je cijeli život noćni čuvar i u jednom trenutku osjeti poriv da bude direktor i ukaže mu se za to prilika, a cijeli je život bio noćni čuvar i njegovo “direktorovanje” je u stvari na neki način uvjetovano onakvim Kalupom koji si ti spomenula [Kalup ‘osobe koji gradi karijeru’]... on ima osjećaj da može biti uspješan poslovan čovjek, ali to su “moje želje, moji snovi”... |
Nataša |
On ne može... on želi ući u Kalup direktora, ali to neće moći. |
Denis |
Je li moguće da je Kalup direktora “gurnuo” takav poriv prema njemu ili je smjer obrnut, kako to ide? |
Nataša |
Nije se Kalup prema njemu približio, nego on Kalupu jer je htio iskusiti kako je biti u tom Kalupu, a za poprimanje oblika Kalupa nije dovoljno ući u Kalup. |
Denis |
Što treba još napraviti? |
Nataša |
A trebaš imati predispozicije da možeš ispuniti taj prostor i da u njemu možeš... ne da njime možeš vladati, nego da možeš funkcionirati u njemu; naime, nije dovoljno ući u skijaško odijelo i početi skijati. Znači, ako smo poprimili nekakav oblik, oblik nije dovoljan, potrebna je funkcija. Za funkciju je potrebno nešto više od samog oblika. Znači mi možemo iskusiti kako taj oblik koji bi nastao u tom Kalupu funkcionira samo ako imamo i nekakva znanja i sposobnosti da se to može, dakle mi možemo u životu proći kroz samo onoliko Kalupa i otkriti ih... koliko smo narasli u svijesti, koliko smo kompletno narasli u znanju... i mi, kad na takav način i otkrijemo da Kalup postoji, mi ne možemo reći: “sad ću ja ući u ovo i biti...”, mi ne znamo u svjesnom stanju da postoji Kalup. Mi se razvijamo prema nečemu i kad se razvijemo u toj fazi onda možemo prepoznati da je to to [Kalup] i da mi to hoćemo ili nećemo, ali onda smo zaista dosegli oblik tog Kalupa i prepoznali ga. Onaj tko samo “vidi” Kalup i kaže “sad ću ja biti direktor”, on uđe tamo, ali on ne zna što znači biti direktor... on je i dalje čuvar u Kalupu direktora jer Kalup osvijestiš onda kad shvatiš... ovo je Kalup. Zato sam rekla to je slično svima [nama] ili isto jer razlike ovdje i na drugoj strani kontinenta nema. Osoba koja je bezbrižna jednako je bezbrižna [bilo gdje]. |
Denis |
Što bi se reklo odijelo ne čini čovjeka. |
Nataša |
Da. |
Još ponešto o mehanizmu “upadanja u kalup” i kakve su posljedice:
/18/ |
|
Denis |
Kako dolazi do aktivacije Kalupa budući da oni stoje u Podsvijesti? Je li moguće da neki od sadržaja koji su bili tamo nekako aktiviraju Kalup i da on počne uvjetovati naše ponašanje, odnosno da se naša osobnost počne formirati po tom Kalupu? |
Nataša |
Ništa iz Podsvijesti njih ne aktivira. Na putu između... u tijeku izmjene informacija između Uma i ova dva niža tijela [Eterično i fizičko] kada se pojavi nešto što je po sadržaju blisko nečemu iz Kalupa, takva informacija bude... neću reći privučena u Kalup, ali ona se fino počne gnijezditi tamo i... taj dio našeg Astrala se ugodno osjeća tamo jer ima... osjećaj bliskosti s tim, jer mu je to nešto što mu je poznato, mislim poznato, ugodno mu je kao kad sjedneš ili legneš negdje gdje je udobno i... sve sljedeće informacije koje imaju veze s tim kada budu na isti način privučene i kad ih se dovoljno skupi, one daju oblik koji se onda aktivira jer to tada pokazuje puniju sliku onoga što se polako tkalo. |
Denis |
I kad se kreira potpuni oblik kamo to... ostaje li to ovdje ili putuje dalje? |
Nataša |
Ne, to kada dobije potpuni oblik onda taj oblik postaje nešto kroz što je najprotočniji prolaz informacija od Uma prema tijelima i obrnuto. Najintenzivniji je protok informacija upravo kroz taj oblik. |
Denis |
To je mjesto povećane “vodljivosti”? |
Nataša |
Da. |
Denis |
Dobro i što se onda događa? |
Nataša |
Pa to se onda manifestira na van načinom ponašanja, čak i nekim gestama, znači uvjetovano... dobila sam da je to uvjetovano ponašanje. |
Denis |
Tako je uvjetovano ponašanje... ukalupljeno? |
Nataša |
Da, ponašanje koje je izraženo i mišlju i djelom, odnosno i gestom i načinom... doslovno stavom. |
Denis |
Meni to izgleda kao da u jednom trenutku postajemo robovi tog Kalupa? |
Nataša |
Pa da, zato što najviše toga prolazi njime, ali mi to doživljavamo kao rast, a ne kao robovanje, dok se Kalup ne ispuni do kraja, dok ne izvrši svoju funkciju. Tek onda kada dođe do kraja, to postane robovanje i želimo izaći iz toga i onda se pokušavamo izmaknuti, odnosno tražiti nove putove, i tada se i trudimo tražiti nove putove... i kad ga tako odradimo, onda možemo i prepoznati da je nešto dio tog Kalupa. |
Denis |
Mi u stvari na taj način osvješćujemo dio tog prostora? |
Nataša |
Da. To nisam prije tako vidjela, to sad vidim tako. Danas je to skroz drugačije izgledalo u smislu... izgledali su neaktivni kao što oni to i jesu. |
Na uvjetovano ponašanje naišli smo kod Ameba. Znači li to da su Kalupi i Amebe različite manifestacije istog ili je u osnovi riječ o dvije različite pojave? Ako je riječ o različitim pojavama sa sličnim manifestacijama, ne govori li upravo takva manifestacija u prilog tome da “neprotočnost”, odnosno “ukalupljivanje” određenog dijela Astrala može uvjetovati ponašanje? Tada je naše djelovanje predvidljivo i “programirano” umjesto da bude spontano što je početna postavka autentičnosti, tj. djelovanja iz Bića.