Čudo je što pokrov uopće danas postoji
Pokrov za sobom ima uzbudljivu priču. Morao je biti skrivan, a onda opet transportiran. Morao je biti sklanjan na sigurno od neprijateljskih muslimanskih osvajača. Tri puta je umalo uništen u požaru.
Pokrov na četiri mjesta pokazuje trag vatre u obliku slova L, s četiri rupe. Taj trag prikazao je Albrecht Dürer na jednom crtežu iz 1516. g., a može se vidjeti i na jednoj minijaturi na pergamentu (Codex Pray) koja je nastala oko 1150. g. Dakle, pokrov je morao biti izložen vatri već prije 1150. g., što usput dokazuje da je star najmanje tisuću godina. (Time su pobijene teorije da je pokrov produkt ili imitacija iz kasnog srednjeg vijeka.)
Katastrofalni požar dogodio se 4. prosinca 1532., dok je pokrov bio izložen u crkvi u Chamberyju. Pokrov se nalazio u srebrnom kovčegu kod oltara, željeznim rešetkama odvojen od ostatka crkve. Po izbijanju požara koji je odmah zahvatio oltar, jedan kovač imenom Guillaume Poussod raširio je užarene rešetke golim rukama, na taj ih način žrtvujući. Samo zahvaljujući njemu spasilačka ekipa uspjela se probiti do oltara u zadnjoj sekundi. Srebrni kovčeg već se bio rastopio na jednom uglu i moralo ga se najprije ohladiti vodom. Tragovi vode i drugi tragovi vatre potječu iz tog slučaja.
1. listopada 1972. g. nepoznati počinitelj je provalio u torinsku crkvu i podmetnuo požar kod oltarske škrinje u kojoj je bio pohranjen pokrov. Azbestni sloj na unutarnjoj strani škrinje spriječio je uništenje pokrova.
12. travnja 1997. g. požar, najvjerojatnije opet podmetnut, zahvatio je katedralu u kojoj se čuva pokrov. Požar je izbio na četiri mjesta istovremeno, a vatrogasci su stigli tek nakon pola sata, kad je crkva bila već sva u plamenu. Vatrogasac Mario Trematore zaslužan je što pokrov ovaj put nije konačno uništen. Poslušavši jedan unutarnji glas, spoznao je da se pokrov još može spasiti. Uz pomoć svojih kolega probio se kroz vatru do spremnika u kojem je bio pokrov, i morao je čekićem razbijati pancirno staklo kako bi ga spasio.
Nakon toga u Italiji je objavljena knjiga torinskog autora Renza Baschere pod naslovom La profezie della santa Sindone – L'ultimo incendio annuncia l'Anticristo? ("Proročanstva o svetom pokrovu – je li posljednji požar najava Antikrista?").
U njoj autor istražuje izvještaje hodočasnika iz 16. i 17. st. Koji su pri molitvi pred pokrovom čuli unutarnje glasove. Posebno začuđujući su proročki stihovi koje je francuski hodočasnik Gerard ili Gerald zapisao pred pokrovom 1575. g. U tim stihovima nalik Nostradamusovima kodiranim je riječima skicirana sudbina čovječanstva. Između ostalog, spominje se veliki požar u katedrali u kojoj se čuva pokrov, i to u doba kada pape budu imali dva imena, što je tada još bilo nezamislivo.
U to doba, kaže Gerardovo proroštvo dalje, doći će do odlučujućeg suočenja sotonskih i božanskih sila u cijelom svijetu, ali ponajprije u Rimu.
Kako je nastala slika na pokrovu?
Izvadak iz intervjua kojeg je dao fizičar Joachim Andrew Sacco iz Bevery Hillsa koji je, istražujući samrtni pokrov, o nastanku slike postavio tezu vrijednu pažnje. (Intervju, koji je vodio Christof Gaspari, objavljen je u časopisima Die Furche u srpnju 1995. g., i Vision 2000 u travnju 1995. g.)
Ima li novih saznanja o Torinskom platnu?
[...] Neke stvari na pokrovu vide se samo pomoću ultraljubičastog svjetla. K tome, slika je trodimenzionalno kodirana. Nije je moguće reproducirati fotografskim metodama. Čak su i razni umjetnici pozvani da naslikaju sliku koja sadrži iste informacije kao pokrov. Nemoguće. Osim toga, na petama ima prašine i prljavštine vidljivih samo mikroskopom, a ispitivanje je pokazalo da potječu iz Jeruzalema (odnosno da sadrži vrste peludi koji postoje samo u tom okružju).
Dakle, slika nije iz srednjeg vijeka?
Tada bi čovjek već u to doba morao znati kako nastaje foto negativ. Osim toga, na svim srednjovjekovnim prikazima raspeća čavli prolaze kroz dlanove. Ali, na pokrovu prolaze kroz članke. Nadalje, na pokrovu vidimo ozljedu na desnoj strani, iz koje je isteklo puno krvi. To je važno. Jer, na lijevoj strani, kod srca, u umrlom nema krvi. Ona se koncentrira na desnu stranu. Tragovi krvi točno se poklapaju s ljudskom anatomijom. Ali to se još prije sto godina nije ni znalo! Danas raspolažemo objašnjenjem koje zadovoljava sva otvorena pitanja.