"Isus na križu" znači trijumf božanske ljubavi nad silama tame. On je bio predan njihovim rukama i prošao kroz njihov pakao, bez odstupanja od svoje ljubavi. Zato je na križu mogao reći: "Dovršeno je!" (Iv 19, 30)

Ljubav, koju je Isus (u toj ekstremnoj situaciji) donio u zemaljsku materiju kao novu stvaralačku dimenziju, stvorila je energetsko polje u kojem mu je – uz pomoć Elohima3 – bilo moguće vibracijsku frekvenciju svog tijela podizati toliko visoko dok se ne dogodi kvantni skok u svjetlosno tijelo. On to nije napravio u tihoj meditaciji koja putem samadhi-yoge vodi fizičkoj transformaciji i "pretvorbi". Napravio je to pod najtežim okolnostima: mučen, razapet i fizički mrtav!

Ono što su svjetlosna bića napravila pri stvaranju ljudi, sada je najviše svjetlosno biće poduzelo u obrnutom pravcu, iz najdublje tame. "Evo, otvorio sam pred tobom vrata koja nitko zatvoriti ne može." (Otk 3, 8) On je otvorio vrata k "spasenju", povratak u svjetlost, tamo, odakle smo "mi" i došli:

"Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista: snagom kojom ima moć sve sebi podložiti on će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu."

Ova zapanjujuća izjava – da će jednom ljudi zadobiti tijelo uzašašća kao Isusovo – moglo bi potjecati iz kakvog New Age kanaliziranja. Međutim, ona se nalazi u Poslanici apostola Pavla Filipljanima (3, 20-21).

Misao o reverziji involucije, tj. ponovnoj manifestaciji prvobitnog svjetlosnog tijela, očito nije ništa novo. U Otkrivenju (11, 12) kaže se da će "dva svjedoka" uzaći na nebo, baš kao i Isus. Tu naviještenu transformaciju Zemlje i čovječanstva poveo je sam inkarnirani kozmički stvoritelj, i pratio ju je do današnjeg dana. "I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta." (Zaključna rečenica Evanđelja po Mateju)

Ako je kozmički stvoritelj uistinu napravio takvo epohalno djelo, ne bi bilo iznenađujuće da je za njim ostao konkretan, fizikalan trag. I vjerojatno jest ...

Torinski pokrov

Milijuni ljudi u Torinskome pokrovu vide autentični Isusov otisak, i vjerojatno imaju pravo. Nepristrano promatranje, koje nije ograničeno samo na "logično" i "danas poznato", iznosi na vidjelo mnoge činjenice, i to takve da moderni čovjek mora u najmanju ruku priznati kako je riječ o neriješenoj zagonetki.

Postojanje ovog smrtnog pokrova neprekinuto je dokumentirano od 1357.g. Tada je izloženo u zavjetnoj crkvi u gradu Lirey (Champagne, Francuska). Ali, unatrag do prvih stoljeća poslije Krista mogu se naći tragovi koji upućuju na smrtni pokrov koji se dijelom "vjerojatno", dijelom praktički sa sigurnošću odnose na onaj što se od 1578. g. nalazi u Torinu.

Dakle, postoji otisak na platnu koji je star najmanje sedamsto godina, pa ipak se ni najmodernijim tehničkim sredstvima ne može utvrditi kako je ta slika nastala.

Promotrimo najvažnije činjenice:

• Pokrov je 4,16m dug i 1,06m širok. Tkan je na neuobičajen način. Sačinjen je od lanenih niti. Također sadrži nešto tragova pamuka vrste Gossypum herbaceum, čije je postojanje na Orjentu datira iz 7. st. prije Krista. Ti tragovi daju se objasniti time što je na tkalačkom stanu prije lanenog tkano pamučno platno.
• Slika jasno pokazuje prednju i stražnju stranu tijela muškarca starog tridesetak godina. Slika nije napravljena bojom, niti ima tragova pigmenata boja ili drugih supstanci (npr. kise­lina). Nastala je tako što su niti na najgornjem sloju pokrova izblijedjele. Ta izblijedjelost ni na jednom mjestu ne prodire u unutrašnjost tkanja.
• Prikazana osoba pokazuje tragove upravo onakvih ozljeda kakve su Isusu nanijete prije i tokom raspeća. Slika na pokrovu je tako točna i diferencirana da se pri pomnom istraživanju mogu raspoznati čak i fini detalji, npr. tragovi bičevanja po cijelom tijelu, kontuzije na ramenima i lopaticama (od nošenja križa), ubodi trnja na čelu i glavi i otekline na licu, da se i ne govori o jasnim ranama na zapešćima, stopalima i na desnoj strani prsiju. Kod otvorenih rana, na platnu se nalaze i tragovi krvi. Krv je bila vrlo gusta, što pokazuje da je raspeti znojenjem izgubio puno tjelesne tekućine.