"To ne možemo činiti, jer prinosimo Gospodu, Bogu svojemu, žrtve, koje su Egipćanima nečiste. Kad bismo pred očima Egipćana prinosili žrtve, koje su njima mrske, ne bi li nas na mjestu kamenovali?"
Samo zato što narod nije želio žrtvene rituale izvesti u Egiptu, nakon "430 godina Egipta" došlo je do eskalacije, i egzodusa kao posljedice. Tim detaljem urednici su otkrili bit svećeničkog Boga koji je zahtijevao žrtvu koja je čak i Egipćanima, slugama Bogova, bila "nečista". Scena podsjeća na epizodu s Abrahamom koji je također pred drugima (u njegovom slučaju pred vlastitim kmetovima) morao kriti kakvu će vrstu žrtvovanja izvesti.
"Egipat", kao tradicionalni neprijatelj, za urednike je bio idealan, nesumnjiv simbol za ono što su zapravo željeli izraziti. Njihova namjera nije bila sotonizirati Egipat kao zemlju. Znali su da njihov narod tamo nikada nije bio u ropstvu. "Egipat" je za njih simbol za stanje straha i porobljenosti od strane lažnih bogova (i vlastitog ega, koji tim bogovima ponajprije i nudi manevarski prostor). U priči o egzodusu nije, dakle, riječ o vanjskoj, već o unutarnjoj porobljenosti, od koje na ovaj ili onaj način pati cijelo čovječanstvo. I svaki čovjek mora jednom proći kroz egzodus iz "Egipta", što prije svega povlači za sobom prolazak kroz "Crveno more" i "boravak u pustinji" simboličnih 40 godina. Mojsije, koji je svih 40 godina prednjačio, "Obećanu zemlju" vidio je tek izdaleka, i umro prije nego je uspio u nju kročiti. Onkraj mnogih umetanja lažnih bogova, priča o egzodusu predstavlja opis puta posvećenja koji vodi od "Egipta" do "Obećane zemlje", gdje putem ego mora umrijeti u pustinji. Tom putu pripadaju i "umetanja" (napadi, iskušenja, potresanja) lažnih bogova. Stoga ih urednici nisu trebali uklanjati, a ne bi ni smjeli, jer bi takvo veliko brisanje sigurno bilo upadljivo.
Cijela priča o egzodusu u znaku je jednog centralnog događaja koji se zbio prije egzodusa, također u pustinji. Opisano je kako je Mojsije u samoći doživio Božje otkrivenje – bez kulta, bez žrtve, bez svećenika. Bio je to Bog koji nema ništa zajedničko sa krvožednim Bogom svećenika. Bog se otkrio kao Yhwh i nazvao se "Ja jesam koji jesam" (Izl 3, 14): to je Bog van vremena, glas vječne prisutnosti, koji se može otkriti svakom čovjeku u svako vrijeme. Yhwh hoće da se narod oslobodi porobljenosti lažnih bogova. U čemu se izražava ta porobljenost postaje jasno kad se promotri deset zapovjedi koje je Bog dao kako bi se ljudi oslobodili vlasti lažnih bogova. Očito, te samorazumljivosti ljudima koji su bili u vlasti "bogova" nisu se podrazumijevale: Nemaj drugih bogova osim Boga! Ne zlorabi ime Božje! Ne ubij, ne ukradi, ne laži! Ne poželi tuđu ženu! Poštuj oca i majku! Drži se dana odmora! Poštuj tuđe vlasništvo!
K tome, Stari zavjet sadrži i duhovne sjemenke, kao npr. mjesto koje je i Isus kasnije citirao, i to kao centralnu zapovijed u kojoj su sadržane sve ostale:
"Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom!" (Pnz 6, 5)
"Ljubi bližnjega svojega kao sebe samoga." (Lev 19, 18)
Otkrivenje Yhwh zasigurno je bilo vrlo utjecajno, jer kao što je kasnije zloupotrijebljeno Isusovo ime, tako je i Božje ime Yhwh višestruko zloupotrijebljeno. Tako se u Starom zavjetu mogu naći brojna mjesta gdje "Jahve" krši vlastite zapovjedi i daje naputke koji se direktno suprotstavljaju tim zapovijedima, na primjer kada Mojsije u službi Boga vodi osvetnički pohod na Midjance i zapovijeda svojim ljudima:
"Zato sada pobijte svu djecu mušku i sve žene udate. A sve mlade djevojke, koje još nijesu udate, ostavite za sebe na životu." (Br 31, 17-18)
Propašću sumerske i babilonske kulture nestale su i pisane zabilješke o "Anunakijima". Samo još nekoliko posvećenika sačuvalo je znanje o njihovom postojanju, a još ih je manje znalo o njihovim tajnim planovima za čovječanstvo. Ipak, tajno znanje nije nikada bilo izgubljeno, jer su ga ovlašteni pisari konzervirali u novom i kodiranom obliku, koji je, doduše, odstupao od povijesne istinitosti, ali je zato ukazivao na više istine. Dok su "povijesni" tekstovi pisani klinastim pismom više od dvije tisuće godina ležali zaboravljeni pod pijeskom, kamenjem i pepelom, kodirana i teološki obogaćena verzija proširila se cijelim svijetom, preko Biblije koja će postati najvećim "bestsellerom" u svjetskoj povijesti. Skriveno znanje sačuvalo se na najjavnijem mjestu!
