Home Autorski članci Kako je Newton zloupotrijebio regresoterapiju
Kako je Newton zloupotrijebio regresoterapiju
Autor: Tamara Vrančić Sokač
Nedjelja, 01.05.2011. 14:20

 

 

U posljednje je vrijeme, veliku pažnju izazvao autor koji navodi da se nakon čitanja njegovih knjiga, nikada više nećemo bojati smrti! Kako bi nam ponudio mir – otkrio nam je što je smrt u svojoj biti. Točnije ona ne postoji, već je dio procesa unutar kojega se osim nje nalaze još i životi na Zemlji, koje živimo kroz procese reinkarnacije.

Cijeli taj postupak našeg postojanja, tako je prema njemu škola u kojoj učimo kako se vratiti našem Izvoru.

Ovo su vrlo lijepe i okrijepljujuće misli pa nakon njih zaista – istina je – ne moramo se smrti bojati. Ovakve misli dobro dođu za sav onaj dio svjetskog stanovništva, koji još uvijek tapka u dogmi judeo-kršćanskog vjerovanja. Obzi­rom na previranja unutar službenih crkve­nih redova, sve češćim skandalima, priča o reinkarnaciji koju gotovo "znanstveno" Newton s timom suradnika nudi – pada na vrlo plodno tlo. Međutim, baš zbog tog tla koje je suho i željno pro­mjena, moguće je napojiti ga iskrivljenim i manipulativnim načinima.

Tako je Newton u biti pokušao objašnjenjem/ istraživanjem života između života, ponuditi način/obrazac na koji bi mogli živjeti ove svoje, trenutne živo­te. U končanici to nam daje priliku za "popra­vljanje" našeg karmičkog stanja i olakšavanje našoj duši tog puta. To bi nas u nastavku dovelo do mogućnosti izlaženja iz kruga reinkarnacija. I vraćanja kući – Izvoru svega, Kreaciji, Bogu. Ali, ovdje se nazire začetak nečega što kad se dublje analizira ne odstupa toliko od judeo-kršćanskog načina promišljanja. Dok smo unutar njega imali kaznu za grijeh, Newton nam je ponudio oprost, dozvoljavajući nam privid kako ima­mo slobodnu volju, kako je ovo sve učenje i kako nema posljedica po nas – osim ponovnog rođenja. Ponavljat ćemo lekcije, ali nećemo sami birati, sve će to netko za nas učiniti. Bit ćemo vođeni, kontrolirani i sve to tako tim redom – uvijek iznova, dok ne postignemo savršenstvo kao kartu kojom odlazimo u Vječnost.

Dr. Michael Newton, o kojem pišem je savjetodavni psiholog, majstor hip­noterapije, učitelj ... Osnivač je Instituta Michael Newton za hipnoterapiju života između života. Svojim je djelima Putovanje duša, Sudbina duša, Sjeća­nje na život poslije života, mnoge ljude koji su već bili skloni vjerovanju u postojanje prošlih života i reinkarnacije, do­datno "obrazovao" nudeći nam po­datke o životu između života.

Do podataka je došao hipnoterapijom, te postupkom regresije, radeći s tisućama ljudi. Sva djela tako su prikazi njegovih seansi s ljudima (osim treće knjige, Sjećanje na život poslije života – u kojoj su objavljeni dijelovi seansi njegovih učenika op. a.), te njegovih komentara i obja­šnjenja nas samih, točni­je naših duša.

Zašto je on uopće važan? Zašto o njegovom radu pišem? Dovest ću u pita­nje istinitost onoga što je otkrio ne zato što vjerujem da to ne može biti tako, već zato što sam se zapitala na koji je način do svih tih podataka došao. Da bih to prezentirala, unutar njegovih citata, sve što bude označeno crvenim i podebljano, učinjeno je s moje strane kako bih istaknula ono što navodim kao mogućnost upitnosti ili posljedicu istoga.

Počnimo s njegovom kategoričkom tvrdnjom da zlo/ demoni/ entiteti koji nisu u ljubavi – ne postoje! To je bilo dovoljno da me navedena dublje prouča­vanje njegova dijela, ne bih li shvatila kako je moguće da postoje tako oprečne informacije među svim autorima (dr. Ph. W. Baldwin, dr. Ph. E. Fiore, dr. med. S. Modi, dr. med. L. Ireland-Frey, dr. o. I. Hickman, ...) koji se, između ostalih metoda koje koriste istražujući ovu problematiku ili jednostavno pomažući ljudima – sada i ovdje, služe i regresoterapijom. Slučajevi koje oni iz­nose dijametralno su suprotni Newtonovim, na način da samo klijenti koje "obrađuje" Newton i njegovi učenici imaju iste doživljaje? Pa kako je to moguće? Newton ne sumnja u postojanje zla, on ga jednostavno isklju­čuje, a time njegova bajka dobiva odraz blaženstva i mira.

Dakle on kaže:

"U svim svojim godinama rada s dušama, nikada nisam imao klijenta koji bi bio opsjednut nekim duhom, neprijateljskim ili drugačijim."1

"Mogućnost da ljude opsjedne sotonsko biće dolazi ravno iz srednje­vjekovnih sustava vjerovanja. Taj je strah utemeljen na teološkim praznovjerjima koja su uništila bezbroj života tijekom po­slje­dnjih tisuću godina. Veći dio tih besmislica nestao je tijekom posljednjih dvjesto godina, ali zadržao se kod fundamentalista. Neke religijske skupine još uvijek prakticiraju egzorcizam demona. Često mi se događa da otkrivam kako su klijenti koji mi dolaze zabrinuti zbog opsjednutosti izgubili kontrolu nad svojim životima i da su ispunjeni nizom opsesija i prisila. Ljudi koji čuju glasove koji im naređuju da čine loše stvari vjerojatno su shizofre­nici, a ne opsjednuti."2

Svojom riječi "vjerojatno" Newton je sve koji moguće imaju određeni problem nakačenja, galantno proglasio šizofrenicima. Točnije nije to direktno rekao, ali sugerira da je tako. Ograničavajući svoje poznavanje povijesti na srednji vijek ili zadnja dva stoljeća, najbolje govori da nije odradio domaću zadaću i sam proučio što je zapisano od početka pisane povijesti u gotovo svim izvorima, osim što se naslanja na moguće "Halloween" i slične novije pojave. Zanimljivo je da spominje funda­mentalizam, odakle mu taj podatak i kako to da osim fun­damentalizama nije primijetio da svijest o Zlome postoji u malo široj zajednici.

1 ^Ph. D. M. Newton: Sudbina duša: novi prikaz slučajeva života između smr­ti, Zagreb, Škorpion, 2008., str. 90
2 ^Isto, str. 91


 
Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska.