S:

(tijelo mog klijenta naglo se trza i, s dubokim uzdahom olakšanja, vraća se natrag u stolac) Oh ... taj gad ... trebao sam znati ... to je SCANLON. Skida masku i zlobno mi se smiješi ...5

U sve tri navedene knjige, ovo je drugi slučaj u kojem je Newton koristio velika slova kako bi istaknuo dramatičnost radnje (prvi je vezan za čovjeka koji se zgraža da je bio na planetu gdje ljudi prodaju svoju djecu! op. a.). No, valjda je smatrao kako dodatno treba istaknuti kako je postojanje Zloga apsolutno ne­moguće. Ta riječ je samo o šali!

Unutar ovog primjera Newton je učinio nešto što većina etičkih regresote­rapeuta nikada ne bi učinila!!! Kao prvo bezobzirno je sugerirao. Istina je da je sugestija jedan od načina postizanja rezultata kao sastavni dio hipnoanalize, međutim, ona nije dopuštena u "ispitivanju" klijenta. Svaki moralno i etički odgovoran hipnoterapeut zna da su sugestije ponovno programiranje uma. Zato se ne koriste na ovaj način, jer postoji opasnost da se mijenja percepcija onoga što klijent doživljava. To što Newton radi ima i svoje ime, naziva se im­plantiranje lažnih sjećanja (engl. false memory) i osnova je za krimi­nal­ni progon u nekim zemljama (uz pretpostavku da klijent zna za takvo što i da nije dobio npr. posthipnotičku sugestiju da nikada ne preuzme nikakvu zakonsku akciju protiv svog terapeuta!

Trenutak u kojem je svom preplašenom klijentu, rekao kako nije u paklu je sramotan i svodi Newtona na trećerazrednog šarlatana grubo ignorirajući postavku da je to u ovom stanju, toj osobi stvarno iskustvo, koje se NE SMIJE dovoditi u pitanje. Čak i da to što klijent javlja nije točno, otkud Newton zna da ovaj nije u paklu? Može pretpostavljati, ali njegova pretpostavka/vjerovanje ne smije utjecati na klijenta. Postupak se mora odvijati na način daljnje istrage, pa čak i pakla ako klijent to tako doživljava. Jer pitanje je što je pakao za klijenta! Ali Newton ZNA da pakao ne postoji, kao ni demoni ili vrag i jasno je da je sugestijom klijentu pakao predstavio kao nešto nemo­guće. Druga nedopuštena radnja je dodirivanje klijentova ramena dok je u stanju promijenjene svijesti kada vanjski podražaji mogu izazvati višestruko pojačanu emocionalnu reakci­ju. Ona se pojavila upravo u trenu kad je klijent vidio pakao! I što je učinio Newton, dodirnuo je klijenta, čime je fizičkom stimulacijom izgovorivši suges­tiju "niste u paklu" istu sugestiju višestruko učinio prijemčljivijom klijent­ovu podsvjesnom umu! Kad smo kod sugeriranja, onda se mora priznati da je Newton velemajstor. Međutim, ta njegova sposobnost je ponovno direktno suprotstavljena moralnim i etičkim pravilima koja svaki ozbiljan re­gresoterapeut treba poštovati. Naime, riječ je vrlo važan alat. Ona je temelj svakog pitanja. Način postavljanja pitanja uvjetuje i odgovor. Posao regresote­rapeuta je da bude vodič, ništa više niti manje. Pri tome ne smije osobe navoditi da pričaju ono što on želi čuti, jer u odnosu osoba – regresoterapeut zajedništvo čini povjerenje. Kako je moguće imati povjerenje, ako postoji mo­gućnost da suge­stijama netko (u ovom slučaju vodič koji nije u promijenjenom stanju svijesti!) "tjera vodu na svoj mlin"?

Dr. N:

Spomenuli ste da vas je nakon izlaska iz tunela okružila tvar nalik oblacima. Nalazite li se na nebu iznad Zemlje?

S:

(stanka) Ne – ne to – ali čini mi se da plutam kroz nekakav oblak koji je drugačiji od onih na Zemlji.

Dr. N:

Možete li uopće vidjeti Zemlju? Je li ispod vas?

S:

Možda jest, ali nisam je vidjela otkako sam ušla u tunel.

Dr. N:

Osjećate li da ste još povezani sa Zemljom, možda kroz neku drugu dimenziju?

S:

To je moguće – da. U mojem umu, Zemlja se čini blizu ... a ja se još osjećam povezanom sa zemljom ... ali znam da sam u nekom drugom prostoru.6

Ovo je primjer tzv. navodećih pitanja (engl. leading questions) koja predstav­ljaju običnu manipulaciju. Nema potrebe pitati da li je na nebu iznad zemlje, dovoljno je pitati: gdje ste?! ato su i odgovori ostali samo kao mogućnost.

Dr. N:

Prema vašem opisu zamišljam duhovni svijet kao golemi dok sa slojevima nijansiranih odjeljaka od vrha do dna.

S:

Da, i odjeljci su zarobljeni – udaljavaju se od mene dok plutam kroz njih.

Dr. N:

Možete li mi s vašeg gledišta reći nešto o raznim bojama slojeva?

S:

Nisam rekao da su slojevi imali neke naznačene tonove boja ...

Dr. N:

Dok plutate kroz te duhovne slojeve, kreće li se vaša duša nagore ili nadolje?

S:

Niti jedno. Krećem se kroz njih.7

5 ^Sudbina duša, str. 95, 96
6 ^Putovanje duša, str. 31
7 ^Isto, str. 33
Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .