U razmišljanjima o tome što čini Niži ego možda vrijedi spomenuti i pretpostavku Antonia Damasia (1994., 225)Damasio, A. R. (1994.), Descartes' Error – Emotion, Reason, and the Human Brain, New York, Avon Books koji je proučavajući emocije (vidi sljedeće poglavlje) došao do zaključka da um (psiha?) proizlazi iz organizma kao cjeline. To se prema njegovu mišljenju isprva može činiti neintuitivno i dodaje:

“Ne kažem da je um u tijelu. Kažem da tijelo ima veću ulogu od održavanja na životu i modulatornog učinka na mozak. Ono doprinosi sadržajem koji je sastavni dio rada normalnog uma.” (Damasio, 1994., 225, moj prijevod)

Damasio, A. R. (1994.), Descartes' Error – Emotion, Reason, and the Human Brain, New York, Avon Books

“I am not saying that the mind is in the body. I am saying that the body contributes more than life support and modulatory effects to the brain. It contributes a content that is part and parcel of the workings of the normal mind.”

Svoje viđenje “ja”/ega (ili selfa, kako kaže, u nepostojanju boljeg izraza) objašnjava vrlo stvarnom umnom konstrukcijom koja se temelji na aktivnosti cjelokupnog organizma – tijela i mozga (Damasio, 1994., 226).28Damasio, A. R. (1994.), Descartes' Error – Emotion, Reason, and the Human Brain, New York, Avon Books

Lažni i pravi ili stvarni self

Koliko naša slika o sebi samima može biti prava ili stvarna govori i termin koji je proizašao iz kliničke prakse – ‘lažni self’ (engl. False self). Prvi ga je ponudio već spominjani Winnicott (1965., 133)Winnicott, D. W. (1965.), The Maturational Processes and the Facilitating Environment. U: The International Psycho-Analytical Library, 64:1-276, London, The Hogarth Press and the Institute of Psycho-Analysis prema kojemu je on zasnovan na pokoravanju i može imati obrambenu funkciju – zaštititi ‘pravi self’ (engl. True self) na koji ću se uskoro vratiti. James Masterson izraženi lažni self prepoznaje kod osoba s narcisoidnim poremećajem osobnosti i graničnim poremećajem osobnosti. Također tvrdi da je uloga lažnog selfa zaštitnička i to protiv bolnih osjećaja (tj. emocija, vidi 9. poglavlje) koje osoba pokušava izbjeći (Masterson, 1990., 23).Masterson, J. F. (1990.), The search for the real self: unmasking the personality disorders of our age, New York, The Free Press Što bi svaki dobri zaštitnik trebao znati ako želi osigurati učinkovitu zaštitu? Za početak što točno treba štititi kako bi mogao postaviti granicu između štićenog područja i svega što je izvan njega. Zatim uspostavljanje kontrole nad štićenim područjem postaje praktična i ekonomična zaštita. Ekonomična u smislu trošenja znatno manje energije od recimo preventivnog napadanja svega što se nalazi izvan granica, za što se neki vrlo često odlučuju neovisno o tomu što to može biti veoma iscrpljujuće. Snažna kontrola također uključuje konstantnu sumnju i ispravljanje pogrešaka. Sumnja podrazumijeva strahovanje da će nešto izmaći kontroli, odnosno njezin gubitak i devaluaciju (kontrolirajućeg) autoriteta. Ispravljanje pogrešaka moglo bi dovesti do još rigoroznije kontrole koja uključuje i nove metode izbjegavanja uočenih propusta iz prošlosti. Navedena obilježja ponovno nas vraćaju na analogiju autopilota koji s vremenom postaje sve rigorozniji i kapetanu ostavlja sve manje prostora. Winnicott kaže da u ekstremnim slučajevima lažni self u potpunosti prikriva ono što štiti – pravi self (Winnicott, 1965., 143).Winnicott, D. W. (1965.), The Maturational Processes and the Facilitating Environment. U: The International Psycho-Analytical Library, 64:1-276, London, The Hogarth Press and the Institute of Psycho-Analysis Budući da sam već sugerirao da autopilot nije rijetka, već sveprisutna ili bolje rečeno neizbježna pojava koja se kod nekih s vremenom može pretvoriti u ozbiljnu patologiju, iskoristit ću ovdje jednu Mastersonovu izjavu koja bi mogla pomoći u razmišljanju o autopilotu:

“Osobni smisao mora se stvoriti, a ne prihvatiti. Proces njegova stvaranja zahtijeva propitivanje i eksperimentiranje. Lažni self neće ni ispitivati ni eksperimentirati; on je obrana od eksperimentiranja.” (Masterson, 1990., 17, moj prijevod)

Masterson, J. F. (1990.), The search for the real self: unmasking the personality disorders of our age, New York, The Free Press

“Personal meaning must be created, not accepted, and the process of creating it requires testing and experimentation. A false self will neither test nor experiment; it is a defense against experimenting.”

Zaista, kontrola i osiguranje za potrebe zaštite ne trpe eksperimentiranje (koje se proglašava i improvizacijom), osobito ako su dosadašnje mjere sigurnosti polučile rezultate. Kontrolor će u budućnosti gotovo svu energiju usmjeriti na obranu postignutoga29, bez obzira na to što bi sličan napor usmjeren prema eksperimentiranju ili istraživanju novoga mogao dovesti do boljih i energijski manje zahtjevnih metoda. Neki bi se možda i odlučili na takvo što kada bi im se akontiralo kakvo jamstvo, nešto za što se mogu uhvatiti (o tome još u 10. poglavlju). U međuvremenu (do daljnjega ili do kraja života!), držat ćemo se onoga na što smo se navikli jer nam to daje sigurnost bez bojazni od razočaranja. Navika ne bi bila moćna da u očima kontrolora između ostaloga nije vrlo praktična.