Ovdje možda valja spomenuti i tzv. “zapanjujuću hipotezu” (engl. Astonishing hypothesis) kojom nam je Francis Crick19 želio, začuđen vjerojatno svojim otkrićem, poručiti da umni/svjesni procesi nisu ništa više od biokemijskih reakcija. Giulio Tononi (Tononi, 2004.)Tononi, G. (2004.), An information integration theory of consciousness, BMC Neurosci., 5(42) je na primjer u pokušaju mjerenja svjesnosti ponudio integralnu informacijsku teoriju (engl. Integral information theory) kojoj nedostaje jedna “sitnica” – tzv. nesvjesno.
Ovdje mi je teško ne povući paralelu između takve “psihologije” i psihologije npr. Gurđijeva koji je također podsjećao da smo strojevi i govorio o mehaničnosti naših života (Gurdjieff, 1991., 72, 73;Gurdjieff, G. I. (1991.), Views from the Real World – Early Talks Moscow Essentuki Tiflis Berlin London Paris NY Chicago as Recollected by his pupils, London, Penguin Books Ouspensky, 1949./2001., 112).Ouspensky, P. D. (1949./2001.), In Search Of the Miraculous, The Teachings of G. I. Gurdjieff, San Diego, Harcourt, Inc. No, ovdje postoji jedan sitan “detalj” – Gurđijev je na njemu svojstven i radikalan način vikao da spavamo te da se trebamo probuditi iz našeg mehaničkog sna ako se želimo dalje razvijati. Poticao je da krenemo na put i postanemo evolucijski naprednija bića, a jedini napredak za njega je bila upravo psihološka evolucija20. S druge strane, mehanicistička znanost sa svojim “kognitivnim” i “tehnomagijskim” postignućima nudi daljnje produbljivanje sna, pronalazeći sve više racionalizacija, na primjer da je to u što zapadamo “sasvim u redu” i da možemo nastaviti sanjati (onima koji još uvijek osjećaju impulse duše i nelagodu koju ona stvara nude se razne psiho- i farmako- terapije). Tu su i transhumanisti koji u svom snu sanjaju da će jednom svoja tijela moći nadograditi pa čak i zamijeniti “besmrtnim” strojevima.
Iako se takva, za robote prikladna, kognitivna psihologija javila kao reakcija na biheviorističku, u dobroj je mjeri nastavila stopama biheviorista. Predstavnici kognitivne psihologije, iako su govorili da će zaviriti u “crnu kutiju”, nastavili su insistirati na najvećoj pogrešci biheviorista: proučavanju samo objektivno vidljivih fenomena (Searle, 1992., xii).Searle, J. R. (1992.), The Rediscovery of the Mind, Cambridge MA, The MIT Press Zbog toga ni ne bi trebao čuditi podatak da je još donedavno svjesnost za kognitivnu znanost bila tabu i zapaljiva tema (Koch, 2012.).Koch, C. (2012.), Consciousness Does Not Reside Here, 04.04.2012, http://www.scientificamerican.com/article.cfm?id=consciousness-does-notreside-here, viđeno: 06.09.2012. Jedan drugi dio psihe, tzv. nesvjesno još je itekako tabu-tema za mnoge kognitivne znanstvenike, a na koji se gleda kao na implicitne ili automatske kognitivne procese.
Za kognitivnu bi se psihologiju moglo reći da je kroz nju “poraženi” biheviorizam nastavio živjeti i učinio da, uljepšana neuroznanstvenom brutalnom silom, danas postane vodeća sila što se može iščitati i u slučaju terapijskih pristupa, pa tako imamo kognitivno-bihevioralnu terapiju (engl. kratica CBT) koju se smatra značajnom psihoterapijskom metodom iz skupine tzv. talk-terapija koja ima niz svojih derivata (vidi 11. poglavlje)21.
Psihoanaliza
Druga “sila” je psihoanaliza22 Sigmunda Freuda koji je ponovno aktualizirao tada već više od stoljeća poznati tzv. nesvjesni (njem. das Unbewusste) dio psihe23. Naglasak je stavio na psihopatologiju i vjerovanje da je ljudsko biće, zbog onog što je skriveno u njegovom nesvjesnom, zlo, primitivno i usmjereno prema zadovoljavanju takvih instinktivnih pobuda. Bez obzira na to što Freud nije pronašao Svjetlo u dubinama psihe, ipak je ponudio nekakav model. U nastavku ću se osvrnuti i na modele koje su ponudili dva značajna Freudova sljedbenika (bolje rečeno odmetnika): Carl G. Jung (analitička psihologija) i Roberto Assagioli (psihosinteza). Freudov utjecaj na razvoj psihologije kao znanosti bio je jako velik, iako se psihoanalizu kritiziralo kao “neosporno zavodljivu budalaštinu” i pseudoznanost, a Karl R. Popper ju je usporedio i s astrologijom (Flanagan, 1991., 74).Flanagan, O. (1991.), The Science of the Mind, Cambridge, Mass., MIT Press Freud je neke od svojih ideja, kao i Jung i Adler, temeljio na radu suvremenika (i suparnika) Pierrea Janeta.
| 19 | ^Zaslužan za postavljanje zajedno s Jamesom Watsonom modela dvostruke spirale DNK. |
| 20 | ^Riječ je o psihologiji koja proučava kakav bi čovjek mogao postati, a ne kakav trenutno jest. (Ouspensky, 2004., 14)Ouspensky, P. D. (2004.), Psihologija moguće evolucije čovječanstva, Zagreb, Zagrebačka naklada |
| 21 | ^Ovdje bi želio istaknuti i pristup poznat kao CCBT ili kompjuterizirana/ računalna CBT koja iz terapije isključuje izravan, ljudski, kontakt s terapeutom. Koliko god ovo moglo bizarno izgledati, to nije nimalo bizarno institucijama javnog zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji u ovome vide daljnje smanjenje troškova psihoterapijskih obrada. CCBT se preporučuje u Vel. Britaniji (“NICE”, 2006.).NICE, National Institute for Health and Clinical Excellence (2006.), http://publications.nice.org.uk/computerised-cognitive-behaviour-therapy-for-depression-and-anxiety-ta97, viđeno: 22.02.2013. Pribjegavanje ovakvim metodama na svoj način govori koliko danas “uživalaca blagodati moderne civilizacije” ima psihičkih problema. Nije teško pretpostaviti da ovakav minimalistički pristup uključuje i neku vrstu farmakoterapije. |
| 22 | ^Pojam psihoanaliza koristi se u označavanju smjera u psihologiji, ali i terapijske metode. U širem smislu, u ovu silu mogli bi se ubrojiti i pravci koji su proizašli ili bili nadahnuti idejama psihoanalize poput ideja Alfreda Adlera, Roberta Assagiolia, Erika Eriksona, Ericha Fromma, Heinza Hartmanna, Karen Horney, Carla G. Junga, Melanie Klein, Otto Ranka, Harryja S. Sullivana i drugih. |
| 23 | ^O rušenju mita da je nesvjesno Freudovo otkriće napisana je i cijela knjiga. (Whyte, 1978.)Whyte, L. L. (1978.), The unconscious before Freud, London, Friedmann To ipak ne dovodi u pitanje originalnost nekih Freudovih ideja o tom dijelu psihe. |
