Tako su se njegovi predstavnici odlučili spustiti stepenicu niže i pokušati objasniti ono neživotinjsko u ljudima eksperimentirajući na neljudskim životinjama. Začetnici su Ivan Pavlov i John B. Watson, a B. F. Skinner je utemeljitelj radikalne struje biheviorizma jer mu, čini se, sam biheviorizam nije bio dovoljno ekstreman tj. neljudski. On je bio još jedan od apostola materijalističke doktrine o uvjetovanosti genetikom i razvojnom okolinom zbog čega su naša razmišljanja, viđenja i emocije samo posljedica prije spomenutih faktora na koje treba usmjeriti istraživanja. Takva uvjetovanost implicira i nepostojanje slobodne volje, tj. slobode izbora (vidi 12. poglavlje).
Kada ovo postane nečiji svjetonazor, onda je moguće izaći s najrazličitijim monstruoznim (nečovječnim) idejama. Spomenut ću ovdje samo ono što je došlo s “vrha” (jer riba smrdi od glave). Skinner je tako bio uvjeren da više ne zaslužujemo slobodu (s obzirom na to da smo strojevi, a slobodna volja je samo iluzija) koju treba zamijeniti kontrolom nad čovjekom, upravom i kulturom (Time Magazine, 1971.).Time Magazine (1971.), Behavior: Skinner's Utopia: Panacea, or Path to Hell?, 20.09.1971., http://www.time.com/time/magazine/article/0,9171,909994,00.html, viđeno: 22.02.2013. Posvemašnju kontrolu smatrao je pitanjem preživljavanja zapadnjačkog (američkog) načina života, a bihevioralnu psihologiju smatrao je znanošću kontroliranja i logičkim izborom za takve potrebe.
S obzirom na to da za bihevioriste svjesnost i um u stvari ne postoje ili su u najboljem slučaju poput emocija “za biheviorističku znanost beskorisni konstrukti” (Friedman, 2010., 386),Friedman, B. H. (2010.), Feelings and the body – The Jamesian perspective on autonomic specificity of emotion. U: Biological Psychology, 84:383-393 ova “sila” očekivano nije imala shodno tome za ponuditi bilo kakav model ljudske psihe.
Kognitivna psihologija
Prvu “silu” uzdrmao je Noam Chomsky osvrtom upravo na Skinnerove ideje i tako otvorio put kognitivnoj psihologiji15. To nije dovelo do suštinske promjene jer su nas predstavnici ovog pravca umjesto sa životinjama počeli uspoređivati s računalima. Kakav napredak16! Tako je kognitivna psihologija kao jedna od grana sada interdisciplinarne kognitivne znanosti nastavila proučavati ljudsko biće kao napredni računalni sklop, a s druge strane jedna druga grana te iste znanosti bavi se tzv. umjetnom inteligencijom (engl. Artificial Intelligence, ili skraćeno AI) uspoređujući računalo s čovjekom!
Onima koji sudjeluju s obje strane ovo nije niti upitno niti nelogično. Ako ništa drugo, odmiče ih daleko od cilja, što će dodatno produžiti putovanje. U tome nema ničeg lošeg sve dok se to može prodavati kao vrhunsko istraživanje i tako osigurati ništa manje vrhunske budžete. Postavlja se pitanje koje na prvi pogled može izgledati predrastično i religijski obojeno, ali smatram da je psihologijski korektno: što ako put vodi u pakao, tj. koliko će putovanje znanosti u tom smjeru, bez obzira na dobre namjere, druge odvesti u pakao? Dobre namjere same po sebi nisu, nažalost, dovoljne. Što tek reći na zle namjere nalik onima prije spomenutima od Skinnera, neovisno o tome je li bio svjestan onoga o čemu govori ili je to činio poput “korisnog idiota”, nesvjestan kome radi uslugu.
Kognitivna znanost ima svoj model uma: računalnu teoriju (engl. The Computational Theory of Mind ili skraćeno CTM) koja pojednostavljeno kaže da je um digitalno računalo: diskretan uređaj koji pohranjuje simboličke reprezentacije (onoga što je primio) i obrađuje ih redom u skladu sa zadanim sintaktičkim pravilima. Ova znanost se ne želi ograničiti na čovjeka pa umjesto njegove psihe želi proučavati općenito fenomen svjesnosti i njenih procesa (kognitivnost17) te postaviti opći model “psihe” koja bi mogla nastanjivati bilo koji hardver, odnosno wetware18.
| 15 | ^Ulric Neisser prvi je ponudio izraz “kognitivna psihologija” opisujući ljude kao “dinamičke sustave za obradu podataka čije je umne operacije moguće opisati računalnim (kompjuterskim) pojmovima” (Neisser, 1967.).Neisser, U. (1967.), Cognitive psychology, New York, Appleton-Century-Crofts |
| 16 | ^Znanstvenici poput Stephena Pinkera (1998., 56) Pinker, S. (1998.), How the Mind Works, London, Penguin booksrekli bi da je to samo korisna metafora koja nam pomaže da kroz mehanicističke modele shvatimo kako se uklapamo u ovaj svijet i da to ne bi trebalo uzeti doslovno. U usporedbi s Radnim modelom koji ću predstaviti u sljedećem poglavlju, mehanicistički model mi predstavlja upravo apsurdnu redukciju. |
| 17 | ^Engl. Cognition – mentalne (umne) aktivnosti i procesi prikupljanja znanja i razumijevanja putem misli, iskustava i osjećaja. |
| 18 | ^Od engl. wet – mokro, s obzirom na zastupljenost vode u živim organizmima. |
