Anima je arhetip koji bi se trebalo nalaziti u tzv. nesvjesnom muškarca. To je potisnuta ženstvenost u muškarca, “slika duše” (engl. soul-image) s kojom će se osoba susresti u drugoj fazi na putu individuacije (prvu predstavlja priznavanje sjene ili tzv. nesvjesnoga). Korištenje pojma “slika duše” uz već spomenuto ograđivanje od (teološke) duše nije mi nimalo pomoglo u razumijevanju anime. Pojavljuje mi se ideja da bi ona mogla predstavljati ne “sliku psihe” (opet zbog Jungove definicije), nego “sliku podsvjesnog” što nužno ne isključuje i sliku same duše.
Jung je animu/animusa vidio kao posrednika (medijatora) između ega i unutarnjeg svijeta (Jacobi, 2006., 150).Jacobi, J. (2006.), Psihologija Carla Gustava Junga – Uvod u cjelokupno djelo s uvodnom riječi C. G. Junga, Scarabeus-naklada, Zagreb Anima bi trebala predstavljati i svojevrsnu personalizaciju nesvjesnog. Kako je Jung doživljavao taj svijet i mogućnost uspostavljanja kontakta s posredničkom animom vidi se iz sljedećeg naputka:
“Disocijacija koja je potrebna za našu dijalektiku s animom nije tako jako teška budući da psiha nije jedinstvo, nego kontradiktorna višestrukost kompleksâ.” (Jung, 1972., 201 §323, moj prijevod)
Jung, C. G. (1972.), The Collected Works Vol. 7 – Two Essays on Analytical Psychology, Bollingen Series, Princeton University Press
“The psyche not being a unity but a contradictory multiplicity of complexes, the dissociation required for our dialectics with the anima is not so terribly difficult.”
Projekciju41 neosviještene anime/animusa znamo doživljavati kao vlastitu sjenu pa tako i odabrati onu osobu koja predstavlja obilježja naše vlastite duše (Jacobi, 2006., 145).Jacobi, J. (2006.), Psihologija Carla Gustava Junga – Uvod u cjelokupno djelo s uvodnom riječi C. G. Junga, Scarabeus-naklada, Zagreb Jungovim riječima rečeno:
“U svim onim slučajevima u kojima postoji istovjetnost s personom (umjesto s Dušom) pa je duša zbog toga neosviještena, slika duše (engl. Soul-image) prenosi se na stvarnu osobu. Ta je osoba objekt intenzivne ljubavi ili jednako intenzivne mržnje (ili čak straha). Utjecaj takve osobe obilježen je nečim trenutačnim i potpuno privlačnim jer uvijek izazove emocionalni odgovor. Afektivni odgovor ovisan je o činjenici da je nemoguće potpuno svjesno prilagođavanje objektu koji predstavlja sliku duše. Budući da je objektivna relacija isto tako nemoguća i nepostojeća, libido42 je blokiran i eksplodira prilikom oslobađanja afekta. Afekti su uvijek prisutni kad prilagodba ne uspije.” (Jung, 1976., 470 §808, moj prijevod)
Jung, C. G. (1976.), The Collected Works Vol. 6 – Psychological Types, Bollingen Series, Princeton University Press
“In all those cases in which an identity with the persona (v. Soul) is present, and the soul accordingly is unconscious, the soul-image is transferred into, a real person. This person is the object of an intense love or an equally intense hatred (possibly even fear). The influence of such a person has the character of something immediate ' and absolutely compelling, since it always evokes an affective response. The affect depends upon the fact that a real conscious adaptation to the object who represents the soul-image is impossible. Because the objective relation is alike impossible and non-existent, the libido gets dammed up and explodes in a release of affect. Affects always occur where there is a failure of adaptation.”
Prema tome, lik anime mi izgleda gotovo “sudbinski” i smatram da zaslužuje posebnu pažnju i istraživanje iako mi sve što sam dosad pročitao nije puno pomoglo u razumijevanju ove pojave. Na koji je način Jung došao do anime doznajemo iz njegove biografije43. Nadalje, Jung kaže (Jaffé, 2004., 256)Jaffé, A. (2004.), C. G. Jung – Sjećanja, snovi, razmišljanja, Zagreb, Fabula Nova da je taj “ženski glas” prepoznao kao glas jedne pacijentice, nadarene psihopatkinje koja je prema njemu razvila jak transfer44, te da je ona postala živ lik unutar njega (ne navodi je li i on nešto razvio prema toj pacijentici, tj. nije li možda u njoj vidio/projicirao animu, “sliku svoje duše”). S vremenom je naučio živjeti s tim likom, fascinirao ga je njezin negativan aspekt, a prepoznavao bi ga po pojavljivanju “nečeg emocionalno vulgarnog ili banalnog” (Jaffé, 2004., 258).Jaffé, A. (2004.), C. G. Jung – Sjećanja, snovi, razmišljanja, Zagreb, Fabula Nova Ovdje smo ostali uskraćeni za primjere spomenutih vulgarnosti ili banalnosti, a jedan drugi detalj, to da svoju animu koju je vidio kao slijepu Salomu nije htio poistovjetiti s Erosom, jer kaže kako bi to bilo preintelektualno (Jaffé, 2004., 252),Jaffé, A. (2004.), C. G. Jung – Sjećanja, snovi, razmišljanja, Zagreb, Fabula Nova možda govori o kakvim je sadržajima bilo riječ.
| 41 | ^Projekcija bi se u psihološkom smislu mogla objasniti kao primjećivanje sadržaja vlastitog tzv. nesvjesnog kod drugih osoba. Jung smatra da se “projekcija nikada ne stvara već se događa, jednostavno je tu” (Jung, 1980., 245 §346).Jung, C. G. (1980.), The Collected Works Vol. 12 – Psychology and Alchemy, Bollingen Series, Princeton University Press, 1980. (©1953.) Projekcija se smatra (nesvjesnim) obrambenim mehanizmom, tj. “umišljanjem”, vjerovanjem da je netko drugi izvor nepoželjnih emocionalnih stanja. Nažalost samo prepoznavanje mehanizma ne govori ništa o kakvoj je pojavi u stvari riječ. |
| 42 | ^Jung libido koristi u širem kontekstu od Freuda koji ga je poistovjetio s erosom, seksualnom energijom. Za Junga je libido “psihička energija koja odgovara jačini naboja psihičkog sadržaja”. (Jung, 1972., 52n6, moj prijevod).Jung, C. G. (1972.), The Collected Works Vol. 7 – Two Essays on Analytical Psychology, Bollingen Series, Princeton University Press |
| 43 | ^Meni zanimljiv detalj je da mu se prvi puta pojavila u psihi zajedno s drugim, njemu vrlo važnim arhetipom, onim mudrog starca i to imenom Ilija (engl. Elijah) iz kojeg se kasnije razvio lik Filemona, za kojeg je Jung vjerovao da predstavlja njegovu višu svijest i smatrao ga svojim guruom i vodičem duše (Jaffé, 2004., 254).Jaffé, A. (2004.), C. G. Jung – Sjećanja, snovi, razmišljanja, Zagreb, Fabula Nova |
| 44 | ^Transfer (engl. Transference od njem. Übertragung) – originalan je izraz za prije spomenutu psihičku projekciju. Pojam je ponudio Freud, a jedna od njegovih definicija je kako je riječ o nesvjesno pokrenutoj emocionalnoj reakciji prema drugoj osobi (npr. psihoanalitičaru) prema obrascu iz prošlosti u odnosu sa značajnim osobama (npr. u djetinjstvu prema roditeljima). Ovakva reakcija nije ekskluzivitet psihoanalitičkog odnosa već se može dogoditi u bilo kojem drugom odnosu i mogla bi ukazivati na stvaranje ustrajnije i snažnije povezanosti koja bi mogla utjecati na osobu s kojom se dogodila. Transfer je očekivano moguć i u suprotnom smjeru od terapeuta prema klijentu što se naziva kontratransfer (engl. Countertransference od njem. Gegenübertragung), znak da bi se terapeut trebao pozabaviti svojim nesvjesnim sadržajima. |
