“Čini mi da se njihovo porijeklo može objasniti jedino ako ih uzmemo kao naslage iskustava koje čovječanstvo stalno ponavlja.” (Jung, 1972., 69 §109, moj prijevod)

Jung, C. G. (1972.), The Collected Works Vol. 7 – Two Essays on Analytical Psychology, Bollingen Series, Princeton University Press

“It seems to me that their origin can only be explained by assuming them to be deposits of the constantly repeated experiences of humanity.”

S druge strane, ovu pretpostavku je kasnije proširio napomenom da arhetipovi mogu biti i uzroci stvaranja takvih ponavljajućih iskustava (Jung, 1972., 95n3).Jung, C. G. (1972.), The Collected Works Vol. 7 – Two Essays on Analytical Psychology, Bollingen Series, Princeton University Press U nastavku prethodnog citata objašnjava to na sljedeći način:

“Arhetip je određena vrsta spremnosti prema opetovanom stvaranju istih ili sličnih mitskih ideja”. (Jung, 1972., 69 §109, moj prijevod)

Jung, C. G. (1972.), The Collected Works Vol. 7 – Two Essays on Analytical Psychology, Bollingen Series, Princeton University Press

“The archetype is a kind of readiness to produce over and over again the same or similar mythical ideas.”

Jung je također zaslužan za pojam kompleks, skraćeno od “kompleks s naglašenim emocionalnim nabojem” (Jacobi, 2006., 55)Jacobi, J. (2006.), Psihologija Carla Gustava Junga – Uvod u cjelokupno djelo s uvodnom riječi C. G. Junga, Scarabeus-naklada, Zagreb što daje nešto jasniju predodžbu o toj pojavi o kojoj će još biti riječi u 6. poglavlju. Zbog toga je Jungova analitička psihologija poznata i kao “psihologija kompleksa” (engl. Complex psychology).

Ego (Ja-pozicija) također ima svoje mjesto u njegovom modelu. Ego se razvija iz Jastva koje je tu od samog početka i prema Jungu “nije ego taj koji stvara Jastvo, već se ego događa Jastvu” (Jung, 1975., 259 §391).Jung, C. G. (1975.), The Collected Works Vol. 11 – Psychology and Religion, Bollingen Series, Princeton University Press

Slika 3: Jungov model psihe

Persona dolazi sa svojim antipodom sjenom. Persona je onaj dio nas koji je okrenut prema vanjskom svijetu i predstavlja masku37 ili “kompromis između individue i društva, a koji se odnosi na to kako se osoba pojavno doima” (Jacobi, 2006., 42).Jacobi, J. (2006.), Psihologija Carla Gustava Junga – Uvod u cjelokupno djelo s uvodnom riječi C. G. Junga, Scarabeus-naklada, Zagreb Sjena predstavlja našu “drugu stranu”, našeg “mračnog brata” (Jacobi, 2006., 139)Jacobi, J. (2006.), Psihologija Carla Gustava Junga – Uvod u cjelokupno djelo s uvodnom riječi C. G. Junga, Scarabeus-naklada, Zagreb i izjednačena je s Freudovim idom (Stein, 1998., 107).Stein, M. (1998.), Jung's Map of the Soul – An Introduction, Chicago, Open Court Sjenu se zna poistovjetiti s cjelokupnim tzv. nesvjesnim (npr. Wilber, 1996., 109) s čim se ne bih mogao složiti.Wilber, K. (1996.), A Brief History of Everything, Dublin, Newleaf

Jastvo (engl. Self) predstavlja “središte aktivnosti”, jedan od arhetipskih likova koje tek treba otkriti i integrirati, što je preduvjet da bi se uopće moglo govoriti o zaokruženom čovjeku (Antroposu, originalnom ili primordijalnom čovjeku) do kojeg se dolazi nakon što raščistimo s nametnutom vanjskom i unutarnjom (nesvjesnom) realnošću. Jung smatra da to polazi za rukom samo izabranima i onima koje prati milost Božja (Jacobi, 2006., 161)38.Jacobi, J. (2006.), Psihologija Carla Gustava Junga – Uvod u cjelokupno djelo s uvodnom riječi C. G. Junga, Scarabeus-naklada, Zagreb Ovakva “arogantna” izjava bila je dovoljna da bude prozvan zbog elitizma, bez obzira što je iz konteksta bilo izostavljeno da se ta izabranost odnosi na težak rad u procesu individuacije39 koji tome prethodi, a za koji većina, ne da nema potencijala, već jednostavno nije spremna ili zainteresirana. Iako bi se moglo pretpostaviti da je Jungovo Jastvo isto što i duša, to nije slučaj. Murray Stein u predstavljanju Jungova djela kaže da se na Jastvo može gledati kao na kozmički entitet koji se pojavljuje u ljudskom životu i beskonačno obnavlja u svojim rotacijama kroz psihu (Stein, 1998., 197).Stein, M. (1998.), Jung's Map of the Soul – An Introduction, Chicago, Open Court “Kozmički entitet” može izgledati manje “teološko” od spominjanja duše, ali isto tako otvara prostor za druga tumačenja i u krajnjem slučaju može sugerirati prisustvo parazitskih entiteta (vidi 6. poglavlje).

Jung je jasno naznačio i njegovo različito poimanje psihe i duše. Psihu je vidio kao cjelovitost svih psihičkih procesa, onih svjesnih i nesvjesnih, dok je dušom smatrao tek jedan određeni ograničeni kompleks funkcija koju je najbolje opisati kao “osobnost” (engl. personality). U istom tekstu “unutarnji stav” naziva dušom ili, u nastavku opisanom, Animom (npr. Jung, 1976., 463 §797Jung, C. G. (1976.), The Collected Works Vol. 6 – Psychological Types, Bollingen Series, Princeton University Press; Jaffé, 2004., 263Jaffé, A. (2004.), C. G. Jung – Sjećanja, snovi, razmišljanja, Zagreb, Fabula Nova). S druge strane govori o tome kako anima nije duša u dogmatskom (religioznom/teološkom) smislu (Jung, 1968., 27 §57).Jung, C. G. (1968.), The Collected Works Vol. 9, Part I – The Archetypes and the Collective Unconscious, Bollingen Series, Princeton University Press Pitam se gdje (ili što) je Jungu duša, ono što smatram našom suštinom koja se utjelovila u tijelu (vidi sljedeće poglavlje). Pitati se npr. gdje je bihevioristu B. F. Skinneru duša bespredmetno je, ali u slučaju Junga to pitanje smatram značajnim s obzirom na sveprisutnost pojma duše u njegovom djelu. Možda bi u obzir trebalo uzeti i Jungovo opravdanje da je zbog siromaštva jezika koristio izraze koji se mogu činiti metafizički i teološki (Jung, 1977a., vii §518a)40.Jung, C. G. (1977a.), The Collected Works Vol. 14 – Misterium Coniunctionis, Bollingen Series, Princeton University Press