Prema Cashmoreu, zakonodavstvo bi se trebalo konačno suočiti s realnošću da čovjek predstavlja samo “mehaničku silu prirode” na što upućuje sve više znanstvenih objava genetike i neuroznanosti. Zbog “znanstvene činjenice” da čovjek nema slobodnu volju (ili, njegovim riječima, ako i postoji “nije ništa veća od one koju ima zdjela šećera”!), šećerko Cashmore zalaže se za reviziju kaznenog prava tako da se iz njega izbaci “nelogičan koncept” o tome da individue imaju kontrolu nad svojim ponašanjem kao i da se iz kaznenih postupaka isključe psihijatri i ostali stručnjaci zaduženi za procjenu ljudskog ponašanja (Cashmore, 2010., 4503).Cashmore, A. R. (2010.), The Lucretian swerve – The biological basis of human behavior and the criminal justice system. U: PNAS, 107(10):4499-4504, www.pnas.org/cgi/doi/10.1073/pnas.0915161107

Ovdje treba spomenuti i nastajanje još jedne “psihologije” koja je dobila naziv evolucijska. Riječ je od pravcu kognitivne znanosti koja integrira evolucijsku biologiju s kognitivnom i biheviorističkom znanošću što bi trebalo “voditi sustavnom mapiranju računalnih arhitektura neuronske mreže koje su svojstvene životinjskim vrstama uključujući čovjeka” (Cosmides i Tooby, 1999., 295).Cosmides, L. i Tooby, J. (1999.), Evolutionary psychology. U: R. A. Wilson i F. C. Keil (ur.), The MIT Encyclopedia Of The Cognitive Sciences, Cambridge MA, The MIT Press (str. 295-297) Drugim riječima, korištenjem znanih evolucijskih mehanizama koji imaju empirijsku potvrdu želi se objasniti “računalna priroda” ljudskih kognitivnih sposobnosti, ali i svih ostalih obrazaca ponašanja tog “bioračunala” (npr. emocija i motivacije za djelovanje, tj. volju, ne bi li se još jednom dokazalo da ne postoji nešto poput slobodne volje).

Frenologija

Znanost u međuvremenu pokušava otkriti gdje se točno u mozgu nalazi um, odnosno na koji način taj mozak stvara kognitivne procese. Ova potraga traje već neko vrijeme. Započela je neslavnom frenologijom koja se bavila izmjerama lubanje. Budući da je polazila od pretpostavke da između uma i mozga stoji znak jednakosti, frenologija je mozak pokušavala mapirati (kartografirati) (slika 14.) i pronaći koji je dio mozga zaslužan za pojedinu funkciju uma/svijesti.

Frenolozi su također smatrali da bi se određeni centri ponašanja doslovno trebali moći napipati zato što su vjerovali da između kvrga na glavi i obrazaca ponašanja postoji nekakva veza. Frenologija zbog takvog pristupa nije uspjela dobiti znanstveni legitimitet i proglašena je pseudoznanošću, ali to ne znači da se odustalo od ideja koje je promicala – zamijenjena je novom teorijom modularnosti (engl. Theory of modularity) koju je stvorio Jerry Fodor22.

Osim teorije modularnosti, pojavila se i kognitivna znanost koja se u svojoj multidisciplinarnosti ne oslanja prvenstveno na neurološka istraživanja, nego nudi teoriju o distributivnim procesima u mozgu, pa bi trebala biti sveobuhvatnija. Postavlja se pitanje postoji li uopće suštinska razlika između te dvije teorije ako je predmet proučavanja uma (i njegovih stanja) isključivo fizički organ?

Slika 14: Frenološko mapiranje ljudskog mozga (© etc.usf.edu)

Osobno smatram da je mozak samo jedan od organa nužno potreban za funkcionalnu i skladnu cjelinu, a to što ga se kuje u zvijezde samo je izraz fizikalističkog poistovjećivanja tog organa s Umom i sveukupnom svjesnošću. Ako se ova tvrdnja nekome čini pretjerana i smatra da je mozak puno važniji, neka pokuša razmisliti o tome kako bi i koliko bi dugo taj dio ljudskog tijela mogao funkcionirati bez srca, pluća, želuca, bubrega itd. Ovdje treba izostaviti maštovite znanstvenofantastične23 priče i crtiće u kojima mozgovi uronjeni24 u plavkastim ili zelenkastim tekućinama spojeni na perifernu mašineriju, što bi trebalo biti dovoljno za očuvanje Uma koji posjedujemo.