/#91/

Anita

[...] Mama i ja smo doma... u stanu u Zagrebu.

Denis

Koliko imaš godina?

Anita

Malo...

Denis

5, 4, 3, 2... ?

Anita

Dva.

Denis

Dva. Dvije. Dobro.

Anita

I manje.

Denis

Manje od dvije? Dobro, što se događa?

Anita

Mama plače za stolom.

Denis

Aha, gdje si ti?

Anita

U dječjem krevetiću.

Denis

Dobro, što se dalje događa?

Anita

Odrasli misle da djeca ništa ne kuže... ona misli da... baš ništa ne kuže. Mama i tata baš nisu dobro.

Denis

Gdje je tata? Nije tu?

Anita

Ne.

Denis

Samo je mama s tobom, plače?

Anita

Da, svađali su se. ... Nije mi potpuno jasno oko čega, ali... mogu osjetiti kako nije dobro među njima. Kako su loše i jedan i drugi... u stvari ne znaju što bi, ne znaju... među njima uopće nije dobra energija.

Denis

Kako to osjećaš?

Anita

Od srca, baš osjećam, tu (pokazuje) ... to nerazumijevanje, osjećam bolje nego oni i... bili bi puno sretniji da svatko ode svojim putem.

Denis

Aha, to osjećaš. Ok, gledaj dalje.

Anita

I totalno nerazumijevanje među njima, ali... oni ne mogu otići svaki svojim putem jer sam ja tu.

Denis

Kako ti to doživljavaš?

Anita

(potreseno) Apsurdno je to... jedan me i drugi jako vole, zbog mene će definitivno ostati zajedno... a to nije dobro za njih. [...]

Je li ovo u kontradikciji s pretpostavkom da je Um prazna ploča, odnosno da se rađamo bez Uma koji će se formirati tek u prvim godinama života? Osobno smatram da ne bi trebalo biti mjesta kontradikciji. Gornji primjeri pokazuju da su iskustva pohranjena u tzv. nesvjesnom dijelu Astralnog tijela, a do njih se može doći zahvaljujući promijeni stanja svijesti. Čija su to onda iskustva? Složio bih se s prvom “bebom” – Moja, mog Bića.

Sa stajališta odrasle osobe, moglo bi se reći da su mala djeca stalno u promijenjenom stanju svijesti, tj. hipnotizirana59, na što ukazuje nepostojanje Uma pri rođenju i njegovo postupno formiranje u ranom djetinjstvu (još o tome u 8. poglavlju). O takvom stanju malo znaju i vode računa roditelji i bližnji, oni koji svojoj djeci žele sve najbolje, a čije neprimjerene reakcije na dječje potrebe često dovode do devastirajućih posljedica. Nesvjesni dječje “nesvjesnosti” (zbog neformiranosti Uma), roditelji u svojim edukativnim nastojanjima često izgovaranju rečenice koje imaju učinak hipnotičke sugestije (koju višestrukim ponavljanjem dodatno učvršćuju). Roditelji koji nemaju “živaca i vremena” da svoju djecu dožive kao bića, nego kao objekte obožavanja (ili nešto gore) često se iznenade dječjim ponašanjem i razmišljanjem. Sukladno takvim mjerilima takvih roditelja i okoline, djeca se mogu proglasiti hipersenzibilnima (preosjetljivima) ili pak hiperaktivnima kao suprotnost onim prvima. Naravno, društvo (i farmacija, psihologija i psihijatrija) ima za njih niz recepata: hipersenzibilnima daje “konstruktivne” kritike da trebaju naučiti (!) biti manje osjetljivi, drugačije reagirati na ono što se od njih traži (trebaju “očvrsnuti”, pa čak možda i upisati neki borilački sport). Hiperaktivnima se može dodijeliti etiketa ADHD-a i uputiti ih se na različite “terapije”.

Smatram da neadekvatni odgovori i manjak vremena i živaca za tisuće dječjih pitanja “Kako?, Zašto?,...”, ima devastirajuće posljedice za njihov suštinski rast. Kada na takva pitanja odrasli gledaju kao na nešto djetinjasto, čudno i neprimjereno, znaju vrlo često automatski odvratiti papagajskim ponavljanjem onoga što su i sami dobili programiranjem. Isto tako, kada nemaju odgovor, umjesto da djetetu iskreno kažu “ne znam” i objasne mu da do nekih stvari nije jednostavno doći uz ohrabrenje da možda jednom pronađe neke odgovore, roditelji ga znaju presjeći sa: “Kakve su to gluposti?”. Učestalim ponavljanjem, takva glupost može ponekad biti dovoljan razlog da dijete zaključi da je zasigurno glupo jer pita samo gluposti, pa nakon nekog vremena počne samome sebi govoriti “Baš sam glup/a!” ili prestane postavljati pitanja – što je poželjan scenarij za održavanje pozicije u stadu.

59 ^Ovo objašnjava zašto se u literaturi o hipnozi i hipnoterapiji djeca često spominju kao “dobri hipnotički subjekti”.
Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .