* * *

Što o praznoj ploči kaže neuroznanost? Citirat ću Antonia Damasia koji postulira da je um posljedica moždanih aktivnosti i objavljuje svoju istinu o tabuli rasi:

Kad kažemo da je um sačinjen od misli koje su na ovaj ili na onaj način moždane reprezentacije tijela, mozak je lako zamisliti kao praznu ploču koja svoj dan započinje čista, spremna da upiše signale iz tijela. Ali to je daleko od istine. Mozak svoj dan ne započinje kao tabula rasa.” (Damasio, 2003., 204, moj prijevod)

Damasio, A. R. (2003.), Looking for Spinoza – Joy, Sorrow, and the Feeling Brain, Orlando Fla., Harcourt

 

“When we say that the mind is built from ideas that are, in one way or another brain representations of the body, it is easy to conceive of the brain as a blank slate that begins its days clean, ready to be inscribed with signals from the body. But nothing could be further from the truth. The brain does not begin its day as a tabula rasa.”

Rodrigo Perin i sur. (Blue Brain Project) kaže da je, secirajući mozak dva tjedna starih miševa, došao do iznenađujuće predvidljivog načina na koji se spajaju tzv. piramidalni neuroni u neokorteksu (Perin, Berger i Markram, 2011.).Perin, R., Berger, T. K. i Markram, H. (2011.), A synaptic organizing principle for cortical neuronal groups. U: PNAS Early Edition, http://www.pnas.org/cgi/doi/10.1073/pnas.1016051108 Ukratko, javljaju da su otkrili načelo organiziranja neurona u grupe (klastere) na način koji je uobičajen u životinjskom svijetu i zbog toga neovisan o individualnom iskustvu. To ih je navelo na špekulaciju da su te elementarne neuronske grupe unaprijed određeni gradivni blokovi percepcije, nalik Lego kockicama, te da prikupljena sjećanja (iskustva) počivaju na kombiniranju takve elementarne građe u složenije konstrukte.

Osim toga, na spomenutu špekulaciju nadovezuju se da je to “genetski predodređeno i razvojno (evolucijski) iskazano zato što se može primijeniti na različitim životinjama.” (Perin, Berger i Markram, 2011.).Perin, R., Berger, T. K. i Markram, H. (2011.), A synaptic organizing principle for cortical neuronal groups. U: PNAS Early Edition, http://www.pnas.org/cgi/doi/10.1073/pnas.1016051108 Zašto bi ovo odmah trebalo imati veze s evolucijom? U mozgu postoje određeni elementi čije preslagivanje dovodi do pohrane percipiranog, pa ispada da mozak nije prazna ploča. Ali Locke nije govorio o mozgu (Neural circuity, kako je nazvan u članku), već o umu pa spominjanje “prazne ploče” u tom kontekstu prejudicira da je um isto što i mozak, odnosno da je um u mozgu (ili da je recimo njegov epifenomen).

* * *

Za kraj rasprave o praznoj ili ne tako praznoj ploči navodim samo dva od brojnih primjera regresiranja58 u promijenjenom stanju svijesti u starosnu dob ispod tri godine. Na njih se može gledati kao na puka fantaziranja ili pak kao na nešto što bi možda moglo promijeniti naš uobičajeni pogled na bebe, pokakance i popišance, bez dovoljno razvijenih “resursa” za percipiranje stvarnosti koja ih okružuje. Prvi je primjer Marte koja je već bila spomenuta u 4. poglavlju:

/#138/

Marta

[...] U Zagrebu sam... s mamom.

Denis

Koliko imaš godina?

Marta

Nemam godina... godinu, [još i] manje.

Denis

Ok, dobro u Zagrebu si s mamom, što se događa?

Marta

Skotrljala sam se s kauča... mama nije gledala... ja sam krenula puzati negdje. Bilo mi je dosadno, idem puzati i samo sam se skotrljala. ... Plačem iz petnih žila.

Denis

Aha, koji je razlog? Boli te, prestrašila si se, koji je razlog plakanja?

Marta

I jedno i drugo... mislim, čak me i ne boli toliko koliko sam se prestrašila... udarila lakat, pa sam udarila glavom... mama me jako, jako grli i nuna i smiruje i govori da će sve biti u redu.

Denis

Kako se ti osjećaš zbog toga?

Marta

Dobro... malo plačem, ali se smirujem... slušam što mi govori... i ne mogu... u početku... joj ne vjerujem... toliko urlam zapravo da je ni ne slušam što mi govori. Ne želim slušati što mi govori... i onda kad postanem malo tiša, onda je počnem slušati.

Denis

Što ti ona govori?

Marta

Da će biti sve u redu, da će to proći... da ću zaboraviti na to. Prvo mislim... priča gluposti! Čak me ljuti to što govori zato što ona ne zna kako je meni. Ne razumije. Ne mogu joj ni objasniti. ... (uznemireno i uspuhano) Čak se pokušavam otrgnuti od nje, ali ona dok to traje... ona ne odustaje. Uspije me smiriti. ... Uspije me smiriti da nisam više toliko ljuta i... (smiruje disanje) polako prestajem vrištati i počinjem samo plakati... tiho. Ono prije je bio plač ljutnje, bijesa i straha, ovo je... plač utjehe... olakšanja, pomirljiv... s kojim na neki način tješim samu sebe. To je plač koji nije za druge nego je za mene.

Denis

Kako djeluje takav plač na tebe?

Marta

Moj... on je moje suosjećanje sa samom sobom kako god to zvučalo. On je moj razgovor sa sobom, on nije za druge. To je onako intiman [...]

Drugi primjer:

58 ^Navedena regresiranja bila su rezultat traganja za traumatskim iskustvima, a ne pokušaji vođenja u “turističko razgledavanje” najranijeg djetinjstva.
Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .