“[...] mnogo se suvremenih filozofa u potpunosti želi staviti u službu znanstvenog napretka kao intelektualni sluge ili vodiči. Njihova istraživanja uvelike funkcioniraju kao preteča znanstvenih ispitivanja i kao melem koji će takva nastojanja učiniti opipljivijim i ukusnijim široj populaciji.” (Friedland, 2012., moj prijevod)
Friedland, J. (2012.), Philosophy Is Not a Science, 05.04.2012., http://opinionator.blogs.nytimes.com/2012/04/05/philosophy-is-not-a-science, viđeno: 28.04.2013.
“[...] myriad contemporary philosophers are perfectly willing to offer themselves up as intellectual servants or ushers of scientific progress. Their research largely functions as a spearhead for scientific exploration and as a balm for making those pursuits more palpable and palatable to the wider population.”
Osim onih filozofa uma koji su odlučili ploviti na valovima vladajuće materijalističke opcije, postoje i tzv. idealisti, također monisti, koji zastupaju materijalnu inferiornost umnoga (mentalizam)5. Monizam će se u nastavku spominjati isključivo u kontekstu materijalizma jer se idealizam nije uspio održati kao utjecajna opcija.
Velik broj kritika Descartesovog modela odaje dojam da je njihov cilj mnogo više od dokazivanja promašenosti njegovih postavki, a to je prvenstveno negiranje duše i duševne sfere zbog čega se čovjeka moglo izjednačiti čak i sa strojem. Navest ću samo jedan primjer na koji se način demontiranjem kartezijanskog dualizma pokušavala nametnuti monistička materijalistička opcija (kao jedina znanstveno prihvatljiva). Daniel Dennett u svojoj knjizi ambiciozna naziva ‘Objašnjena svjesnost’ ratničkom retorikom napada “Kartezijanski teatar”6 (Dennett, 1991., 39)Dennett, D. C. (1991.), Consciousness Explained, Boston; Little, Brown & Co. te kaže da um (preko epifize) nema utjecaja na mozak i tijelo preko svjetlosnih i zvučnih valova ili kozmičkih zraka, niti da se radi o toku subatomskih čestica (1991., 34).Dennett, D. C. (1991.), Consciousness Explained, Boston; Little, Brown & Co.
Dennett podsjeća da takav dualizam nije u skladu sa “zakonom o očuvanju energije” kao fundamentalnim zakonom fizike jer bi nematerijalni um trebao prenijeti neki impuls na materijalni mozak (1991., 35)Dennett, D. C. (1991.), Consciousness Explained, Boston; Little, Brown & Co.7. Smatra da ako nešto i utječe na materiju, to također mora biti materija, ostavljajući mogućnost da je riječ o nekoj nama još uvijek nepoznatoj materiji, ali ipak materiji.
Dennettovu umu neprihvatljive su izjave dualista kada kažu da um operira iz sfere koju naš um ne može shvatiti (vjerojatnije je da je ne može izmjeriti), što takav stav čini fundamentalno protuznanstvenim (engl. Antiscientific). Upravo u tome nalazi opravdanje da u svojoj knjizi primijeni nedvojbeno dogmatski stav da dualizam treba izbjegavati pod svaku cijenu! (1991., 37).Dennett, D. C. (1991.), Consciousness Explained, Boston; Little, Brown & Co. Napadajući dalje svaki dualizam (ili, rekao bih, sve što nije materijalistički monizam u koji vjeruje), prikazuje karikaturu dvaju znanstvenika ispred složene matematičke formule ispisane na ploči koja između ostalog sadrži korak “i onda se dogodi čudo” aludirajući tako da bi se za rješavanje misterija nematerijalnog uma nekome trebalo čudo. Ako se sad vratimo na definiciju čuda kao nečega Umu nespoznatljivoga, onda je ono doista potrebno. Ništa manje nego npr. u okviru Darwinove teorije evolucije, gdje se takav čudesan korak u inače lijepo uzročno-posljedično uređenom sustavu naziva “slučajnošću” (“nešto se slučajno dogodilo i od reptila je nastala prva ptica!”).
Ne čudi što je Dennett nazvan jednim od četiri jahača Novog ateizma (Gribbin, 2011.)Gribbin, A. (2011.), Preview: The Four Horsemen of New Atheism Reunited, 22.12.2011., http://www.newstatesman.com/print/blogs/the-staggers/2011/12/richard-dawkins-issue-hitchens, viđeno: 28.05.2013.8. Njegov napad na kartezijanski dualizam napad je na nematerijalno, “metafizičko”, duhovno/mistično, a to ne pripada mehanicističkom realitetu modernog čovjeka fasciniranog moćnom tehnologijom koju je stvorio (i kojoj sve više robuje!).
| 5 | ^Posebnim slučajem monizma smatra se i onaj ‘ontološki’ ili emergentizam (Perak, 2010., 247)Perak, B. (2010.), Prema kognitivnoznanstvenom shvaćanju iskustva svetoga. U: Filozofska istraživanja, 117-118(1-2):237-267 po kojem je um (ili svjesnost) emergentno svojstvo (engl. emergent properties) mozga – svojstvo koje je karakteristično samo za cjelinu (mozak), ali ne i za njezine sastavne dijelove (neurone itd.). Važan zagovornik emergencije je John Searle (1992., 14).Searle, J. R. (1992.), The Rediscovery of the Mind, Cambridge MA, The MIT Press |
| 6 | ^“Kartezijanski teatar” se u filozofiji uma spominje u kontekstu tzv. “zablude čovječuljka” (engl. homunculus fallacy) kao primjer koji se često koristi za funkciju vida – u “glavi” postoji čovječuljak kojem se ono što pada na retine očiju projicira kao na filmskom platnu. Kada bi postojao čovječuljak u glavi, to bi značilo da i on mora imati svoje filmsko platno za projekciju i svog čovječuljka u teatru što implicira beskonačnu rekurziju što takav koncept čini neodrživim. |
| 7 | ^Ovdje se postavlja pitanje iz kojeg je stoljeća takva fizika i u kojoj će mjeri spomenuti zakon moći ostati nepromijenjen kad se pojave nove teorije koje će trebati objasniti zašto po postojećima ispada da više od 90% ukupnog realiteta nije mjerljivo pa je provizorno nazvano “tamna” tvar i energija (engl. dark matter i dark energy). Hoće li možda takve teorije uključivati i neke ideje o “suživotu” materije i “nematerije” sa ili bez potrebe za predavanjem impulsa? |
| 8 | ^Ostali članovi četvorke su Richard Dawkins, Sam Harris i Christopher Hitchens koji je preminuo 2011. g. |
