Može li se označavanje pitanja napraviti i na drugi način?

Spuštanje stepenicu niže

U pokušaju razjašnjenja određenih informacija, više se puta pokazalo korisnim spuštanje “stepenicu niže”, npr. iz ljudskog realiteta i svijesti u životinjski, ili iz 3D prostora u 2D. Takav manevar omogućio je ispitivanje određenih pretpostavki u jednostavnijem okruženju zbog čega je neke stvari bilo lakše sagledati.

Polazna je pretpostavka bila da je percepcija (većeg broja dimenzija) razmjerna ukupnoj tj. postignutoj svjesnosti promatrača, pa bi time i razumijevanje određenih stvari trebalo biti lakše i brže na nižoj, nego li je to na polaznoj stepenici.

Ovakav pristup ne bi valjalo poistovjetiti s traženjem modela na stepenici niže u pokušaju da se tamo dobiveni rezultati tada projiciraju na stepenicu više – što je “pozitivna praksa” vladajuće znanosti23 koja se ne usteže da uočeno kod životinja iskoristi u “konstruiranju” zaključaka o tome kako funkcionira čovjek.

Znanost ohrabrena komparativnom anatomijom smatra da isti manevar može primijeniti i u slučaju psihologije. Ovo smatram suštinskim i sudbinskim promašajem, ono što drži psihologiju sada već cijelo stoljeće udaljenom od ljudske psihe. Da tome nije tako, nikada npr. Pavlovljevi eksperimenti na psima ne bi postali osnova promašenog psihološkog pravca koji se naziva biheviorizam (3. poglavlje). Zašto bi “hardverska” sličnost trebala implicirati “softversku”? Za mene je to pravi misterij.

Ovo nam je također bio i ostao podsjetnik na to da ne očekujemo kako ćemo tek tako (lako) doći do 4D modela igrajući se u 3D prostoru i da sve one informacije koje bi mogle uključivati hiperdimenzionalnost (četiri24 ili više dimenzija) nikako ne bi trebalo uzeti kao konačne. Mogu odmah reći da, iako postoje dobre naznake da smo hiperdimenzionalni, ovaj dvojac još uvijek nema dovoljno podataka da bi bio u stanju ponuditi bilo kakav 4D model (ili njegove eksplicitne 3D projekcije).

Nepoželjni učinci

Ovaj tekst, baš kao i svaki drugi koji dotiče ovu tematiku, zahtijeva napomenu da bi njegovo čitanje moglo imati nepoželjne učinke. Pod nepoželjnim smatram pojavljivanje suptilne ili otvorene uznemirenosti, čijeg izvora nismo svjesni (pa moguće da dopire iz tzv. nesvjesnog), a da takvo stanje nismo spremni ili jednostavno ne znamo iskoristiti za daljnji rad u smjeru osvještavanja vlastitih psihičkih sadržaja. Druga nepoželjnost mogla bi biti olako (nedovoljno kritičko) prihvaćanje nekih od opisanih koncepata tako da postanu ograničavajući i zasmetaju na daljnjem putu.

Ovakva napomena (ili upozorenje) može se činiti suvišnim, međutim, dosadašnje mi iskustvo govori da neke stvari ipak treba otvoreno izreći jer one mogu dati drugačiju perspektivu. Napomena je potrebna i zato što je tema takva da se od nje nije jednostavno distancirati. Ovdje nije riječ o brojanju mrava ili skupljanju različitih vrsta buba koje potom možemo razvrstavati i slagati u različite kutije, pritom im dajući duhovite grčko-rimske (latinske) nazive. Riječ je o našoj suštini koja nas, iako je nevidljiva, čini time što jesmo – ljudskim bićima. Smatram da bavljenje njome ostavlja određeni trag (posljedice), bili mi toga svjesni ili nesvjesni.

Pojavljivanje navedenih nepoželjnih učinaka moglo bi se potencirati time što se u tekstu koji slijedi mogu pronaći neki novi koncepti. Bez obzira što oni nisu nužno novi, mogu se učiniti drugačijima i nalikovati nečem novom i nepoznatom zbog načina na koji su predstavljeni i zato što se pojavljuju u drugačijem kontekstu.

23 ^Pod vladajućom znanošću podrazumijevam onaj dio znanstvene zajednice koji ne predstavlja opasnost za postavljenu ogradu (vidi 2. poglavlje). Njoj neprihvatljive teorije često naziva pseudoznanstvenim i heretičnima, baš kao što npr. vodeće religije neke druge vjerske zajednice često nazivaju kultovima (herezu ne treba posebno navoditi). Korištenje sintagme ‘glavna struja’ (od engl. mainstream) za taj dio znanstvene zajednice adekvatna je ako nas prvenstveno asocira na moć glavne struje, a ne na znanstvenost koja je predvidljivo i koju neizbježno prati koncentriranje moći. Korištenje etikete ‘vladajuća’ ima mnogo veći potencijal u podsjećanju na elemente korupcije i manipulacije koje svakodnevno i lakše prepoznajemo u strukturama koje političari ponosno ističu da predstavljaju demokratsku vlast.
24 ^Dimensions – A walk through mathematics!’ poučan je besplatni dokumentarac koji prikazuje kako se nama neshvatljiv 4D prostor može projicirati u 3D. (vidi http://www.dimensions-math.org/Dim_E.htm, viđeno: 11.06.2012.)
Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .