Ovo su pokloni milosti duhovnog svijeta, ali isto tako i prisutnih osoba, jer zajedničko polje svijesti je ono što takvo iskustvo čini mogućim. Naročito je poklon osobi kojoj je dano da ima iskustvo inspiriranog govora. Takve riječi stvaraju intenzivnu duhovnu povezanost i otkrivaju "jednokratnu" snagu koja kasnije – u slučaju da su riječi zabilježene – nije više ista, jer nema više ni odgovarajućeg polja svijesti.
Praktično iskustvo pokazuje da je bolje ne bilježiti "unutarnju riječ". Tehnički zapis uništava jedinstvenost svetog trenutka, kao i unutarnji zapis riječi, jer čovjek misli: "Ovo mogu kasnije još jednom čuti". K tome, želja da se riječi zadrže i izvana uglavnom ukazuju na slabljenje vjere, inače bi čovjek bio pun pouzdanja u uvijek prisutnu unutarnju povezanost. Naravno, tonski zapis omogućuje pisanje teksta i prosljeđivanje riječi.
Međutim, to je često prvi korak prema ovisnosti o pisanoj riječi, što može dovesti do svađa oko sadržaja i sektaškog pravljenja grupe. Pogubno je kad samo jedna osoba primi unutarnju riječ pa se proglasi prorokom ili proročicom, što je jednako pozivanju na nepogrešivost, ne nužno osobe, nego posredovane riječi.
Također se i medijalno govorenje i pisanje (kanaliziranje) mogu označiti kao "riječi spoznanja". Ali,"unutarnja riječ" i kanaliziranje nisu jedno te isto, premda su granice katkad nejasne. "Unutarnja riječ" znači govor iz vlastitog unutarnjeg izvora, jer smo kao "Božji dijelovi" svi mi također i "jedno s Bogom". Medijalni govor znači u promijenjenom stanju svijesti (transu ili polutransu) pustiti drugo duhovno biće da govori kroz nas. Tu postoji opasnost i potreban je veliki oprez. No ako se kontakt odvija u zaštićenom energetskom polju, mogu se javiti samo svjetlosna bića koja odgovaraju "valnoj dužini" božanske ljubavi. Stoga je važno da sudionici djeluju iz istinskog sebstva, a ne skrivenih prohtjeva ega. Tako se iz medijalnih izvora mogu dobiti vrlo vrijedne informacije i inspiracija. Medijalnost je svakako dar Duha kojeg spominje Pavao. Međutim, u Krugu svjetlosti "unutarnja riječ" je upečatljivija i neupitnija. Kako bi iskusili iskrenost i intimnost unutarnje riječi u Krugu dvoje ili troje, postoji jedna lijepa vježba: naprosto počnite govoriti onako kako "mislite" da bi govorili braća i sestre iz viših dimenzija. Što bi nam u tim svetim trenucima želio reći naš anđeo čuvar, svjetlosno biće ili kozmički Krist? Samo se opusti i govori, i već nakon par rečenica tvoj misleći um nije više onaj koji govori. Naprosto teče. Pa i ako "samo" ti govoriš, ni to nije loše! Jer si i ti svjetlosno biće. Bogovi ste. "... bogovima nazva one kojima je riječ Božja upravljena."
Inspirirati, ne misionirati
U Krugu svjetlosti nema međusobne prevare niti je itko želi jer su duhovna iskustva stvarna. Naći se u krugu je jednostavno, ali nije lako. Jer, taj korak ne proizlazi iz inicijative ega. Stoga je veliko iskušenje reagirati isprikama – kao "nemam vremena", "kasnije", "ne poznajem nikoga", "ne mogu to", "nisam čist" – ili odbijanjem, kao "ah, od toga nema koristi", ili "to je djetinjasto!" U svakom pogledu je lakše prisustvovati skupim tečajevima i seminarima ili osnovati sebi grupu.
Ali oni koji vjeruju u zajedništvo "dvoje ili troje" i zaista se nađu u Krugu svjetlosti, vrlo brzo dolaze do neposrednih iskustava duhovne stvarnosti, jedinstva i ljubavi. To su otkrivenja prisnosti s Bogom koja se za zahvalnošću čuvaju u svetištu srca. Takva iskustva nikad se neće upotrijebiti kako bi se druge impresioniralo ili zadobilo nove članove. Krugovi svjetlosti nisu grupe koje traže nove članove, jer mnogo ljudi narušava prisnu atmosferu (a katkad je previše već i jedna osoba više). Nema rivalskog razmišljanja niti apsolutističkih težnji. Time otpada i pritisak da se sebi ili drugome nešto mora dokazati. Ne mora se biti "veći" ili "svetiji" od drugoga. Biti svet je uvijek dobro, ali ne i svetiji ... Kada se čovjek usredotoči na Krug svjetlosti, to ne znači da će postati ravnodušan prema svemu drugome i ograničiti se samo na dvoje ili troje ljudi. Istinska duhovnost počiva na božanskoj ljubavi – za kojom svatko čezne. Stoga je prirodno da posvećenici Kruga svjetlosti s drugim ljudima pričaju o svojim iskustvima i ohrabre ih da i sami oživotvore jedan Krug. Oni ne misioniraju i vjerodostojni su upravo zato što nemaju nikakvu namjeru uvući druge u svoju grupu ili uvjeravati ih u vlastitu vjeru. Zahvaljujući unutarnjoj slobodi sposobni su prenijeti istinsku duhovnu inspiraciju, osobito onu yuga-dharme.