Prorok Joel (5. st. prije Krista) nije predvidio samo katastrofe, već i pozitivne promjene za – tada još dosta udaljeno – vrijeme preokreta u kojem će duhovnost i medijalnost postati opće dobro. Ljudi će iznova otkriti vlastiti, unutarnji pristup duhovnom svijetu jer će im se otkriti stvarnost:
"No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam se ono što dolazi. On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama." (Iv 16, 13-14).
Kako bi osjetio Duha istine koji će se izliti, čovjek mora biti povezan s Izvorom. Izraz takvog jedinstva je Božja ljubav: "Ljubi Boga, i ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe".
Ljudi koji sebe vole onakve kakvi uistinu jesu mogu i sve ostale voljeti kakvi oni uistinu jesu: vječne, božanske individue, Božje zrake. Oni koji žive u ovoj svijesti osjećaju svoju povezanost i jedinstvo s Bogom, Sveobuhvatnim, i tako prepoznaju vlastitu duhovnu individualnost. Oni su cjeloviti i sveti (heilig) u pravom smislu riječi.***
Kada se "dvoje ili troje" takvih cjelovitih individua udruže, stvaraju duhovno energetsko polje koje ih dovodi u prirodnu rezonanciju s najvišim bićima svjetlosti. Tako je jedinstvo Boga i Božjih dijelova moguće doživjeti konkretno, što sudionike dotiče u najdubljoj nutrini. To je doživljaj božanske stvarnosti i ljubavi, posvećenje i otkrivenje, "istinska milost", poklon milosti. Kad god ljudi iz linearnog vremena "izrone" u duhovnu sadašnjost, nađu se u jedinstvu i stvarnosti Boga – a ta je sadašnjost uvijek "sada", u kojem su pripadajuća posvećenja i otkrivenja konstantno postojeći događaji koji se obnavljaju i produbljuju: u trenucima samoće i meditacije, u nekim svakodnevnim situacijama, u zajedništvu s drugim posvećenicima "u dvoje ili troje" ili u većim grupama.
U konačnici, svaki duhovno nezavisan čovjek mora moći biti sam: zadovoljstvo, snagu i inspiraciju treba pronaći u sebi samome, a ne biti ovisan o drugim osobama. Iako je u ovom poglavlju istaknut princip "dvoje ili troje", ne želi se reći da duhovni život nije moguć i u samoći. Isto tako, ne znači da ne bi trebalo biti aktivan i u većim grupama. Riječ je o tome da se osobna duhovnost ne treba "provoditi" samo nasamo ili samo u većim grupama. Od središnjeg značaja za osobnu duhovnost jest osobni krug od "dvoje ili troje"; to se može nazvati "Krugom svjetlosti", naslanjajući se na simboliku svjetlosti u njenom ukupnom, višeslojnom značenju. Kroz duhovna iskustva moguća u ovakvom Krugu, meditacija u samoći bit će obogaćena i oživljena. U većim grupama, zahvaljujući takvim iskustvima, čovjek je zaštićen od potpadanja pod utjecaj dogmi ili ovisnosti o vođi.
Yuga-dharma: Preporuka za vrijeme preokreta
U svakoj epohi postoje posebna "vrata milosti" primjerena ljudima tog doba, koja im otvaraju najsigurniji put prema istinskoj svijesti sebe i Boga. Takva vrata na sanskrtu se zovu yuga-dharma, "put duše" ('dharma') preporučen za određeno doba ('yuga').
Dharma je u hinduističkom i budističkom kulturnom prostoru vrlo poznat pojam i najčešće se prevodi kao "obaveza" ili "propis". Doslovno dharma znači "ono što je utvrđeno; ono što je sigurno, nepobitno, utvrđeno", od elementarnog glagola dhri, "činiti, praviti, držati, nositi, pridržavati, primijeniti, provoditi". U društvenom smislu dharma znači "propisana obaveza", gdje može značiti "zakon", "dužnost" ili "društvenu normu". U religioznom smislu dharma označava slijeđenje vjerske doktrine sa svim propisima, počevši sa poniznošću u skladu s pravilima morala i vrline. Najvažnije značenje dharma ima u individualnom smislu, jer se odnosi na ono što je, mimo svih društvenih, obiteljskih i kulturnih obaveza, naša istinska dharma, "životna zadaća", "poziv": ono na što smo se obavezali prije inkarnacije na Zemlji.
Kako u svakom dobu vladaju drukčiji uvjeti, i adekvatni načini samospoznaje i spoznaje Boga različiti su u svakom dobu. Sanskrtski spisi pozivaju se na ciklus od četiri yuge i odgovarajuće yuga-dharme opisuju ovako:
*** | ^Heilig (svet), od staronjemačkog heil, "zdrav; besprijekoran; sretan; potpuno u posjedu vlastitih snaga", moguće srodna s grčkom riječi holos, "sav; potpun; sveobuhvatan", iz koje je izveden moderni izraz "holistički". |